Gortat je Apolon i Thor za Tomića, svi imaju neke mrcine i nba igrače samo mi njegujemo pice koje beru cviječe poslje treninga umjesto da zalutaju u teretanu, pobjeda bi bila iznenađenje.

Pahulja Ante 

dan pauze ce nam sjesti ko budali samar......

Puno minuta za Šarića u match- upu sa Lampeom? Hm, nekako ne miriše na dobro. Lampe bi ga mogao uguziti pod koš, jedino ako Dario ne poludi i iskoprca par lopti floatingom. Nadam se vidjeti Markotu što manje, jer on protiv Lampea nema što tražiti. Mario Delaš? Možda...

Nitko ne promišlja činjenicu da smo se dojmom s jučerašnjeg poraza, te opasnošću posljedica eventualnog današnjeg poraza lišili velikog tereta. Igrali su pod grčem i to se osjeti. Valjda će to malo bolje izgledati u subotu. Jedino je sumnjiva manja minutaža Ukića (koja nam je igrački dobrodošla danas)... Da se upala tetiva ne pogoršala?

Prije bih rekao upala mozga

Po pobjedu!
Ovo je prekretnica koja nas vodi do polufinala!














































































































Malo sutra.

Evoluirali smo iz krša u muku.

Nadam se da ćemo u sljedećoj bit "A 'nako"

A gledajte ljudi.

Ako sam vidio nešto pozitivno na utakmici protiv Gruzije u smislu mentaliteta je Tomićevo napucavanje lopte u temelj koša nakon lošeg raspleta situacije, Žorićevo drukanje publike i URLANJE Darija Šarića. Čak je i Markota imao u zadnjim minutama na faci onaj balkanski izraz: hebat' ću vam mamu pa makar mi to blo zadnje.

To je pozitivno.

Također - u psihologiji momčadskih sportova odnosno povijesti turnirskih natjecanja prijelomni trenuci gdje momćad nakon dugih poniženja, predstava u stilu razbijene vojske - nekako dobije jednu tijesnu utakmicu. I PRESTO - dogodi se klik u glavama. Malo naraste samopouzdanje - pada samosvijesnost - i više se ne razmišlja toliko o činjenju koliko se jednostavno čini, djeluje. Na sljedećoj utakmici igra izgleda još bolje.  Vraća se samopouzdanje i s njim povećava agresivnost i kreativnost. Na onoj nakon - još bolje. Stvari se počnu sklapati u lavini i dobija se zamašnjak - trans.

Već viđeno. Klasična underdog priča. Pa iako postoji ta mogućnost - ne bih  ipak stavljao veliki naglasak na to kako bi odvratio puk od slučajnog lutanja na stazu nadanja.

Dobro nam je ovako zasad. Korak po korak. Nije bitno što ni sami ne znaju kako - ali dobili su tijesnu završnicu. To je dovoljno.

A jedini rezon koji bi Repeši mogao opravdati ostavljanje Šarića na klupi u odlučujućim minutama protiv Gruzijaca - barem jedini opravdani koji ja vidim - leži u psihologiji. Mogućnost da to što najmlađi, 19-godišnjak, spašava momčad ne uškopi do kraja bilo kakvo samopouzdanje seniora. Ili po narodski - stari, iskusni konji, pa da ih najmlađi vadi!

I još jedna dobra stvar s utakmice protiv Gruzije - time out naše ekipe. Repeša koji govori nešto u stilu: ''Pa daj koji vam je kurac, jebemu mater!''.

Nažalost, balkanski je mentalitet duboko ukorijenjen u naše sportaše - i ništa na finjaka ne dopire do njih. Bod za Skansija kad je spustio Slavku odnosno televiziji kao takvoj što gura mikrofone na time-outove pa se sablažnjava jezikom. Pa nije to susret akademika!

Što se mene tiče - mogao im je Repeša slobodno reći i: ''Igrate k'o PIZDURINE!''