Bilo je katastrofalno loših utakmica HR košarkaške reprezentacije, čak i ne treba ići toliko daleko u prošlost za izdvojiti ih par (Filipini, Senegal, Rusija, Češka…), ali ovo što je odigrano jučer i prekjučer spada u sam vrh shitlista hrvatske košarke. Ja bih rekao da smo potpuno nezasluženo udaljeni svega 80 minuta od olimpijskog turnira i pravo je čudo kako ovakvi kakvi jesmo još uvijek imamo priliku otputovati u Japan. Da li je moguće da do sutra u Roka Ukića uđe duh Marcelinha Huertasa, Roko Rogić od undersizeda postane sized, da Mateo Drežnjak prestane razbijati tablu, Luka Babić pronađe eliksir zdravlja, Mario Hezonja prestane biti autističan, da se Bojan Bogdanović oporavi od jet laga, Pavle Marčinković ošiša onaj čuperak, Antonio Jordano u prezimenu izgubi slovo O, da se Željko Šakić pretvori u defenzivnog pitbull ''Šaka sa Srednjaka'' terijera te da hrvatskim centrima netko izvadi blokove iz noga u obrani pnr-a. Još važnije od svega, može li Veljko Mršić pronaći vlastiti mojo i barem na jedan dan utjeloviti kombinaciju Greg Popovicha i Phil Jacksona iz najboljih dana. Pratite nas, gledajte, patite, plačite… Termin je zakazan, subota. 03.07.2021. godine u 16:00!!! Nova porcija torture za najveće mazohiste, yeeeeaaaahhhh!!!

Ne treba nama stranac za playa, nama treba stranac na čelu saveza jer ljudi iz nutra su previše isprepleteni raznim interesima, što stranačkim, klupskim, menadžerskim itd. Preslagivanje se ne može dogoditi iz nutra jer ljudi iz unutra su dio problema. Još veći problem od samog neznanja je da oni ne znaju ni detektirati problem. Kako ćeš nešto riješit ako ti to ne vidiš. 

Nekad smo imali 3 euroligaša, u razdoblju od 1985-1991 smo uzeli čak 5 od 7 euroligaških trofeja. Pa smo spali kasnije na dva euroligaška predstavnika, pa na jednog, a zadnjih 5 godina mi uopće nemamo predstavnika u europskim natjecanjima. Klubovi su nam od 13 mjesta aba lige ove godine zauzeli 13, 11 i 9 mjesto. Rad u omladinskim kategorijama nam je očajan, već sam pisao i čist sumnjam da itko ima toliki omjer propalih talenata kao mi. Imamo izuzetno talentirane i atletski moćne igrače koji dolaze u seniorsku košarku da ne znaju osnove košarke, kao vođenje lopte, igranje pick igre, osnove šuta itd. To je ona košarka ala Slavko Cvitković, neko zakucavanje on se dere ovo je NBA. Onda ti takav NBA-ovac dođe u seniore gdje su igrači fizički zreli i onda se izgubi.

Gledam ovog malog Krajnovića, dečko ima pokrete kakve dugo nisam vidio u našoj košarci. Pravi španer sa loptom u rukama, i onda izjavi kako mu je uzor Dončić te kopira njega. Znači mi ovisimo o košarkaškim uzorima tih klinaca, a ne o nekom sustavnom radu u mlađim kategorijama.Instruktori HKS-a su nam Erjavec i Kunce, glavni tajnik HKS-a nam je Josip Jerko Vranković koji se oko saveza vrti već 10-ak godina. 

Znam da je Aco uvijek želio biti uz teren ako ne kao igrač, onda kao trener jer te srce uvijek vuče tamo gdje pripadaš. Je da je i on nekad premazan, ali se u tom silnom mulju snalazi. Ima taj nos kao lisica da zna prepoznati prave stvari u košarci. Recimo njega mogu zamisliti na čelu HKS-a da bi pokrenuo reforme u pravom smjeru, nekad mu je jezik brži od mozga, pa kaže i ono što je u svijetu političkih odnosa bolje nekad prešutiti. No, ima znanja, voli zemlju i  jednog dana nadam se uskoro bih volio ga vidjeti na čelu jer za stranca nekog tko bi imao jasan uvid kako posložiti kompleksan sustav kao naša košarka teško da ćemo ikad vidjet.

Realno, mi više ne tonemo, od davno smo potonuli sada se samo vučemo o dnu godinama, jedino nam svaki turnir da neku nadu da bi se mogli izvući prema gore, ali nam realnost govori da mi jesmo tamo gdje zaslužujemo biti, na tom dnu...

Što se igrača tiče, nema svrhe kritizirati bilo koga, neki nažalost nemaju te mogućnosti da na ovom nivou pružaju ono što se od njih traži, no to nije njihova krivica. Zahvalan sam svima koji se odazivaju, osobito nakon brojnih razočarenja i poraza. Vjerujem da mnogi i daju sve od sebe, no ak i oni najoptimističniji kao da upadnu u neku crnu rupu zvana nana košarka te sve vrlo brzo splasne. Puno je na treneru, ali čak se i Perasović brzo izblamirao u tom mulju, a on je kvaliteta. Jedan ekspres turnir kao OI bi nam super došle za samopouzdanje i budućnost, no bojim se koliko bi time samo sakrili neke loše stvari na određen period, pa nam opet idući eurobasket ispao fijasko. 

"Shaq-a sa Srednjaka"

Ne treba nama stranac za playa, nama treba stranac na čelu saveza jer ljudi iz nutra su previše isprepleteni raznim interesima, što stranačkim, klupskim, menadžerskim itd. Preslagivanje se ne može dogoditi iz nutra jer ljudi iz unutra su dio problema. Još veći problem od samog neznanja je da oni ne znaju ni detektirati problem. Kako ćeš nešto riješit ako ti to ne vidiš. 

Nekad smo imali 3 euroligaša, u razdoblju od 1985-1991 smo uzeli čak 5 od 7 euroligaških trofeja. Pa smo spali kasnije na dva euroligaška predstavnika, pa na jednog, a zadnjih 5 godina mi uopće nemamo predstavnika u europskim natjecanjima. Klubovi su nam od 13 mjesta aba lige ove godine zauzeli 13, 11 i 9 mjesto. Rad u omladinskim kategorijama nam je očajan, već sam pisao i čist sumnjam da itko ima toliki omjer propalih talenata kao mi. Imamo izuzetno talentirane i atletski moćne igrače koji dolaze u seniorsku košarku da ne znaju osnove košarke, kao vođenje lopte, igranje pick igre, osnove šuta itd. To je ona košarka ala Slavko Cvitković, neko zakucavanje on se dere ovo je NBA. Onda ti takav NBA-ovac dođe u seniore gdje su igrači fizički zreli i onda se izgubi.

Gledam ovog malog Krajnovića, dečko ima pokrete kakve dugo nisam vidio u našoj košarci. Pravi španer sa loptom u rukama, i onda izjavi kako mu je uzor Dončić te kopira njega. Znači mi ovisimo o košarkaškim uzorima tih klinaca, a ne o nekom sustavnom radu u mlađim kategorijama.Instruktori HKS-a su nam Erjavec i Kunce, glavni tajnik HKS-a nam je Josip Jerko Vranković koji se oko saveza vrti već 10-ak godina. 

Znam da je Aco uvijek želio biti uz teren ako ne kao igrač, onda kao trener jer te srce uvijek vuče tamo gdje pripadaš. Je da je i on nekad premazan, ali se u tom silnom mulju snalazi. Ima taj nos kao lisica da zna prepoznati prave stvari u košarci. Recimo njega mogu zamisliti na čelu HKS-a da bi pokrenuo reforme u pravom smjeru, nekad mu je jezik brži od mozga, pa kaže i ono što je u svijetu političkih odnosa bolje nekad prešutiti. No, ima znanja, voli zemlju i  jednog dana nadam se uskoro bih volio ga vidjeti na čelu jer za stranca nekog tko bi imao jasan uvid kako posložiti kompleksan sustav kao naša košarka teško da ćemo ikad vidjet.

Realno, mi više ne tonemo, od davno smo potonuli sada se samo vučemo o dnu godinama, jedino nam svaki turnir da neku nadu da bi se mogli izvući prema gore, ali nam realnost govori da mi jesmo tamo gdje zaslužujemo biti, na tom dnu...

Što se igrača tiče, nema svrhe kritizirati bilo koga, neki nažalost nemaju te mogućnosti da na ovom nivou pružaju ono što se od njih traži, no to nije njihova krivica. Zahvalan sam svima koji se odazivaju, osobito nakon brojnih razočarenja i poraza. Vjerujem da mnogi i daju sve od sebe, no ak i oni najoptimističniji kao da upadnu u neku crnu rupu zvana nana košarka te sve vrlo brzo splasne. Puno je na treneru, ali čak se i Perasović brzo izblamirao u tom mulju, a on je kvaliteta. Jedan ekspres turnir kao OI bi nam super došle za samopouzdanje i budućnost, no bojim se koliko bi time samo sakrili neke loše stvari na određen period, pa nam opet idući eurobasket ispao fijasko. 

Bilo je katastrofalno loših utakmica HR košarkaške reprezentacije, čak i ne treba ići toliko daleko u prošlost za izdvojiti ih par (Filipini, Senegal, Rusija, Češka…), ali ovo što je odigrano jučer i prekjučer spada u sam vrh shitlista hrvatske košarke. Ja bih rekao da smo potpuno nezasluženo udaljeni svega 80 minuta od olimpijskog turnira i pravo je čudo kako ovakvi kakvi jesmo još uvijek imamo priliku otputovati u Japan. Da li je moguće da do sutra u Roka Ukića uđe duh Marcelinha Huertasa, Roko Rogić od undersizeda postane sized, da Mateo Drežnjak prestane razbijati tablu, Luka Babić pronađe eliksir zdravlja, Mario Hezonja prestane biti autističan, da se Bojan Bogdanović oporavi od jet laga, Pavle Marčinković ošiša onaj čuperak, Antonio Jordano u prezimenu izgubi slovo O, da se Željko Šakić pretvori u defenzivnog pitbull ''Šaka sa Srednjaka'' terijera te da hrvatskim centrima netko izvadi blokove iz noga u obrani pnr-a. Još važnije od svega, može li Veljko Mršić pronaći vlastiti mojo i barem na jedan dan utjeloviti kombinaciju Greg Popovicha i Phil Jacksona iz najboljih dana. Pratite nas, gledajte, patite, plačite… Termin je zakazan, subota. 03.07.2021. godine u 16:00!!! Nova porcija torture za najveće mazohiste, yeeeeaaaahhhh!!!