Popovica gledam na igralistima od njegovih kadetskih dana. Nazalost, na njegovu nesto manje, jer ipak je uzeo dobre pare s time cime se u zivotu bavio, a na vecu zalost nase kosarke, na ovom EP razotkrivene su sve istine o Popovicu, a ponajvise o nacinu i oblicima selekcije i rada sa igracima.
Popovic je plod jedne velike zelje Zadra da dobije nasljednika Gjergje ili Komazeca. Velike zasluge i legenda koja kruzi o Popovom ocu i njegovim tricama kojima je pobijedio Cibonu, velika medijska podrzanost, zelja i borbenost mladom su Popu otvorili sva vrata da postane kosarkas. Ludio je i divljao, pucao i radio sto je htio od najmladjih dana. On ima stotinu kosarkaskih mana, ali i pored toga napravo je karijeru i postao bogat covjek. Za domete i posten rad i trud koji je ulozio sasvim zasluzeno.
On ima jednu veliku manu od malih nogu, nikad nitko pored njega nije mogao igrati. Treneri su njegovo ludovanje tolerirali i podrzavali, aon je radio sto je htio (znao !), ostali su ili odlazili ili se povlacili. Tako je godinama stvoreneno mjerilo vrijednosti. Mjerilo vrijednosti koje nas je dovelo do jada tuge i bijede. Ne na jedan dan, na jednu utakmicu, nego na sveukupni pogled na buducnost HR kosarke.
p.s.
drago mi je da raste, evo na ovome EP vec je visok 186, vjerujem da ce ubrzo 190 tako da se moze jos koju godinu prodati kao bek-suter