Nema se tu šta puno analizirati.
Obrana - mediokritet kad nam ovakvi Indijanci Ukrajinci ubace 80 koševa i to kod kuće. To je ono na rubu za spuštene glave.
Nego meni je fascinantno kako nekako naša reprezentacija djeluje skoro kao stimulativ svakom indijanskom i ne-indijanskom kolektivu za umalo pa nadnaravnu inspiraciju kod šuta izvana. To je čudo jedno! I istom nije ni čudo kako s Litvancima redovito piškimo kamenje.
Veseli me njihovo veselje na terenu (Markota se na ono jedno polaganje veselio k'o malo dijete), trenuci inspiracije, suradnje, o Šariću ne treba previše dodavati.
A to što kasne s razmišljanjem uvijek sekundu do dvije nam oduzima desetke i desetke koridora u napadu. Gledam Šarića pruža ruke - oslobodio se - ali jebiga - dok suigrač s loptom reagira odnosno SHVATI, UVIDI, SKIBI, SKUŽI, PROVALI - protivnik stigne ne zatvorit, nego i srknut kavicu.
[uredio Dropshotski - 05. rujna 2012. u 22:14]
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...