Svatko ima svoju teoriju zašto Hrv. repka od 1995 nema medalju, 
ja mislim da jednostavno nismo imali  dovoljno kvalitetne igrače i 
još bitnije trenere kroz tih 20-tak godina.
Al opet tolko završnica sa izgubljenom utakmicom u samoj završnici sa poenom ili dva,
valjda nas je i sreća napustila.

Evo što misli Zoran Savić ex Jugoplastika :

Zoran Savić otvoreno: Evo zašto hrvatska reprezentacija nikada nije napravila veliki rezultat!

'Kada pogledate neke sastave reprezentacije Jugoslavije i klupske prosjeke poena, trebalo je da dajemo 200-250 poena po utakmici.

Netko je morao odustati od svoje statistike i u nacionalnom timu mi centri svjesno smo i odustajali od nje. Paspalj, koji je jedan od naših najboljih krilnih košarkaša u povijesti, zatim Divac, oni nisu toliko šutirali jer smo imali čuda od igrača na vanjskim pozicijama - Đorđevića, Danilovića - koji mogu dati uvijek koliko treba.

To se pokazalo najispravnijim i mislim da je to jedan od razloga zašto hrvatska reprezentacija nikada nije napravila veliki rezultat – nitko nije htio odustati od svoje statistike.

A kod nas je Divac mogao igrati fenomenalnu utakmicu s nula ili dva poena i bio je nasmijan poslije svakog meča.

To je ogromna kvaliteta i ja sam se ponašao u skladu s time, najveće zadovoljstvo bio mi je ekipni trofej, a nije bitno koliko je tko poena postigao', ispričao je Savić.

Nema sumnje kako njegove riječi neće biti dobro primljene kod tada tri naša najbolja košarkaša Tonija Kukoča, Dine Rađe i Stojka Vrankovića.
https://www.tportal.hr/sport/clanak/zoran-savic-evo-zasto-hrvatska-reprezentacija-nikada-nije-napravila-veliki-rezultat-foto-20180102



U međusobnom duelu recimo 1995 Srbi bi nas vrlo vjerojatno dobili.
Naravno mi bez Dražena jednostavno smo previše izgubili,
ali opet bili smo dovoljno dobri za broncu za koju bi
danas dali bubreg da ju osvojimo.
Već 1996 na Olimpijadi to je izgledalo katastrofalno jer smo gubili od
Brazila, četvrtfinale od Australije koja nam nije bila ni do koljena,
koji Ronaldson,Heal ili Gaze sve su to vrlo dobri igrači ali 
Kukoč,Rađa,Peras,Vranković,Rimac,Mršić i ostali su bolji.
Ali neslaganje igrača iliti danas popularna riječ kemija 
odvela nas daleko od medalje.
Razni videozapisi na youtubeu stoje ko korov kojeg se 
nečemo nikad riješiti ,
stalno nam fali kao malo ,
a zapravo nema zajedništva među igračima,
možda je i ova tvrdnja Zorana Savića točna,
uostalom nije ni Dražen niti bilo koji igrač
u reprezentaciji bivše države nešto forsirao
da mora imat 30 poena u svakoj utakmici.
Dražen je u Ciboni htio prosjek  30 poena,
ali u repki Juge mu je bio mislim 21poen.
Uh jesam zabrljao krenem sa 90-tima 
i vratim se na 80-te baš sam konj.