Nama je problem puno dublji jer se stalno vrte jedni te isti ljudi koji se međusobno podržavaju i onda se stvori jedno depresivno stanje kako ništa ne valja i svojim neradom upropaste ne sadašnju generaciju već i one juniorske koje bi trebale doći...Nama na mjestu saveza treba jedan psiholoog i to ne mislim u terminu zanimanja već čovjek koji zna procijenit ljude rekao bih da je takav bio Krešo. Znao je vidjeti ono što mnogi nebi da im o tome pričaš svaki dan...Bio je ispred svoga vremena i ubacio je klince kada mnogi na to nebi ni pomislili. 

Treba nam jedan miran i staložen izbornik koji će igrača moć pozvati i reći" To i to radiš krivo, igraš loše pritisak na loptu i taj i taj te probija jer u obrani si krivo postavljen" , a ne da mu psuje sve po spisku i klarata rukama kao većina naših trenera te završiš na klupi. To je meni majnunski način trenniranja i vođenja utakmice kao da je izašao iz birtije, a ne da vodi neku momčad. O tome da nikad nemamo uigranih akcija i to već godinama je čista sramota. Mi nemamo igru već se uvijek igra na kvalitetu pojedinaca. Sve one pripreme ne vrijedi ni pišljivog boba kada Aco nakon mjesec i pol priprema te proučavanja protivnika kaže da radimo faul za slobodna na Rubiju koji je tada bio top 10 izvođač u nba ligi. Alo, ako tako pročuvaš Španjolsku koju svi površni navijači znadu od a do ž kako onda radiš pripreme za manje reprezentacije. I ne da on to viče, već nitko sa klupe da kaže pa on je dobar radi na drugom igraču koji ne zna bacati slobodna...

Šta da kažem, recimo Tomić je u reprezetaciji često znao primiti loptu na 6 metara od koša te se od jega očekivalo da ode do kraja. Pa nije Tomić Shaq da odgura protivnike i zakuca...Potpuno nepozvanje svojih igrača, a pričamo o tada najboljem centru eurolige koji je trebao biti uz Bojana najučinkovitiji igrač.

Ja uživam kada gledam Litvu ili Španjolsku te su zadnje sekunde utakmice i točno znaš da će biti neka uigrana akcija koja će završiti sa košem. Kod nas je sreća ako u tih 5 sekudni ubace loptu jer nam često sude 5 sekundi pa ni ne odigramo( doslovno u svim kategorijama), a kada igramo ide na Bojana ili Šarića što znadu svi treneri te su obrane na njima utrosturčene pa često bez obzira na njihovu kvalitetu završi pomašajem...Da ne govorim kako nas treneri zbog svoje nervoze često uvuku u takav ritam, gledaš strane trenere plješću svojim igračima na promašaje, a naš saginje glavu, vrti se prema pomoćnim trenerima i igračima na klupi te kasnije to isto koristi kao izliku. Vani još trener zaštiti igrače i preuzem odgovornost, a kod nas bi pali svi lusteri kad bi nešto tako priznali jer uvijek postoji neka izlika i nikad nije odgovornost na meni...

Ja sam za košarku laik kao i mnogi ovdje, ne moram pogledati Mavru više ni minutu da znam kako on na višoj razini igrača jedan na jedan ne može probiti, kako je dobar šuter, no loš obrambeni itd. To isto znam već od onog u18 prvenstva, no naši izbornici i treneri to uče godinama i još ga krivo koriste....To su skorz osnove i kao i mnogi ovdje barem znam te osnove ništa posebno, no kad gledate taj trust mozgova dođe vam zaista da se pitate jel oni uopće razumiju taj sport. Imam osjećaj da oni košarku bez obzira jesu li bili dobri ili ne igrači shvaćaju kao iz Gitak tv reportaža o košarci. Ako ide drmni tricu, probaj sam ako ne ide dodaj vrući krumpir ovom do sebe...

O ovome bi se moglo danima te snimiti film jer je zaista tužno gledati već godinama tu količinu neznanja koja se vrti i što je najgore prenosi iz generaciju u generaciju...Takvi nam postaju instruktori drugim trenerima 

Napisah ovo i baci me već u depru. Ako naiđe ikad čovjek koji će imati 10% Krešine inteligencije komplet za košarku i samo 10% Draženovog srca, takvog stavit u savez, potpisati ga na 30 godina te raspustit sve moguće skupštine, stručne savjete i ostale gluposti koje nas pokopavaju iz godine u godinu.