ARIZIN je napisao/la:
pikepiletina je napisao/la:
ovdje se često spominjao Mirko Novosel u kontekstu košarkaške gerijatrije, ali mi je njegov komentar naše zadnje 2 utakmice u Slobodnoj jako zanimljiv, svakako puno interesantniji i praktičniji od komentara Perkovića, Sunare i Pavličevića:
- Mene su oduševili Zubac i Žižić svojim strelovitim napretkom. Anzulović ih, međutim, nije iskoristio na pravi način. Za momčad, koja ima takve igrače, najbolji je "passing game", u kojem se visoki centar, praktički, ne miče od obruča, a ostala četvorica neprestanim blokovima otvaraju prostor. Zula je radio suprotno. Zubac je pravio blokove vanjskima na šest metara od koša!
Vidi cijeli citat
Novosela ne volim zbog nekih stvari van košarke, a i on je zastario sa nekim razmišljanjima u njoj...Međutim, neosporno je kako se radi o jednom od boljih europskih trenera u povijesti. Zanimljivo je kako je on vodio tadašnju reprezentaciju prvo do kadetskog zlata 1971, zatim juniorskog 1972 i onda seniorskog 1973 godine.
Znači vidio se neki sustav, neki plan po kojem se radilo. Uopće je glupo uspoređivati to vrijeme sa današnjim kada se radilo uz američki možda i najnapredniji košarkaški rad i zaista je neshvatljivo da mi koji smo bili u samom vrhu toga što po igračima koje smo dali od Ćosića, Petrovića,Kukoča, Rađe pa do trenera kao Novosela,Pavličevića, Ćosića smo spali na ovako nešto. I nebi ništa rekao da se ne radi o ljudima koji su upravo bili produkt takvog sustava, oni koji su stasali u takvom i koji bi prvi trebali primjetiit što je to pogrešno u našoj košarci su prvi koji joj rade štetu radeći sve suprotno.
Skužaj ali lagano mi je dosta Novosela, Skansija, Pina i ostalih što se svako malo jave i kažu kako se to radilo u njihovo vrime. Iz prve ruke po pitanju KK Zadra se Pino javi svako malo i kaže sedamdesetih smo bili košarkaška avangarda, ovdi danas nam ne bi mogli dodavat balune na treningu. Mislin da dobar dio problema naše košarke leži upravo u tome što se sa dicom radi kao i sedamdesetih a njeguje se brzina igre kao devedesetih pa se čudimo kako nas Nizozemci i Poljaci pretče i istorpediraju, kako neće jebate kad se kod nas i dalje dicu uči da je bolje napravit korak naprid i potegnit dugu dvicu nego pucat tricu. Kod nas se još sve više od 15 trica po utakmici naziva indijanštinom i napucavanjem. Nije nam potriba slušat kako se to radilo onda nego malo istražit i kopirat kako se to radi sada.