Evo da odgovorim vrijednom i dobronamjernom komšiji, a bratu po košarci Pasulju.
Nisu svi za to da Rađa i Stojko vise. Ja sigurno ne. Dobrih stvari ima, pogotovo ovo ljeto, a tko ne vidi da su to plodovi njihovih inicijativa i promjena (jedinstvena prva, jedinstvena kadetska), neće vidjeti pa da mu napišeš ne znam kojim jezikom.
Sustav jest urušen, još tamo od "makabizacije" Cibonom, a kulminacija dolaskom Radića i promoviranjem kaste sudaca. Struka marginalizirana, a iskreno uspjesi klubova i razvoj extra igrača je počivao dobrim dijelom na radu trenera iz Srbije.
Tko misli da se to može promijeniti u dvije godine i to još u svijetu premreženom menadžerskom hobotnicom?
Ono što jest njihov krimen, da su lutali ono izbornika A reprezentacije, a ona je istodobno i vrh ledenjaka, ali i mjera svih mjera kojom se valorizira kvaliteta nečije košarke.
Aco je bio sjajan motivator, a dao si je truda i otići u ameriku i osobno razgovarati da svim (tadašnjim) igračima u nba. Jasno, respekt je tu i na račun zadnje medalje i bratovljevog nasljeđa, ali i ljeta 2016 gdje je donio posve neočekivano četvrtfinale u Riju, a nismo po rezultatima trebali niti u kvalifikacije.
Koliko se moglo iščitati iz nekih Stojkovih interviewa, on je Rađi prepustio odabir izbornika. Rađa je pak, debelo za.rao sa Skelinom, kao i izjavom da nije propast svijeta ako se ne ode na SP.
Istina, nije propast svijeta, ali onda nas nema ni u Tokiju, a prilikom preuzimanja saveza fokus jest bio na Tokiju.
I - što sad?
Nakon prošlog ljeta koje nije ponudilo onu kemiju i igru iz 2016., trebalo je sjesti i složiti strategiju do Tokija, sagledati trenerska imena koja mogu ponuditi nešto novo, moderno, svježe, poput npr. Giergie koji već godinama radi dobar posao u Belgiji.
Ovako, prvo Skelin, pa Zula, jednostavno su vatrogasna, brzopleta rješenja koja ukazuju da onaj tko ih je birao ili ne gleda dugoročno, ili mu nije ni stalo do OI, pa si nekog trenera može "potrošiti".
Nija tajna da je ovoljetna zlatna generacija kadeta (sa ulaznim 2003) generacija na koju polažu velika očekivanja, u koju se ulaže i vjerojatno ih vide kao materijal za mogući "hard reset", ako se ne dogodi čudo i plasman na SP, odnosno ako im dodije zivkanje nba igrača.
Nije to tako jednodimenzionalno oko "vješanja" . Barem da se vidi neka ideja, neko suvislo razmišljanje oko vođenja A reprezentacije, jer se ipak po njoj mjeri uspješnost, barem prema sponzorima, medijima a time i široj javnosti.
[uredio Jotojoto - 21. rujna 2018. u 15:54]