Ne možeš uspoređivati potencijalno top 10 igrača na draftu i igrače za eurokup. Rola u Euroligu eventualo

Mislim da su procjenili da bi nakon ovog debakla jedino u OS mogli imat punu dvoranu (+ Mađarska je blizu ma da je pitanje koliko njih košarka interesira).

Što se tiče reprezentacije, ja sam ovo prekrižio, a njima kako god - briga me. Na utakmicu ću ipak otić i navijat - unatoč svemu.

No, ono što mene zanima, a na što mi je i Joto ukazao (pa i drugima) - je kako ćemo mi dalje? Doći ne nove kvale, nema uopće NBA igrača, nema EL-ovac - nije da ih imamo puno, al opet.

S ovakvim tipom trenera i kadrom - dokazano ne možemo garantirat pobjedu protiv nikog, e sad što dalje?

Eto prilike Rađi i Vrankoviću da na vrijeme osmisle nešto i to provedu u djelo, a ne da kad budemo izgubili od Gibraltara se čudimo ponovo ko pura dreku kakav nam je to kadar, kakvi su nam to treneri, kakva nam je to strategija i kako se košarka danas ne igra, kako se igrala prije 38 godina.

Ukoliko se prepustimo stihiji predviđam još jedan debakl jer sa "zahvaljivanjem" igrača (Babić, Božić, Buva?) i otpisivanjem starije garde bit ćemo još gori, nego što smo trenutno, a trenutno smo užasni.

Jedino nam preostaje prijavljivati kandidature za domacinstva onda nam ne trebaju kvalifikacije 

Ispada da nas je ljeto 2016 poprilično zavaralo i da smo na krilima euforije koju je potaknuo Aco, umislili da smo "ponovno" košarkaška nacija.

Jasno, nije baš da tu nema ničega, "talenata je uvijek bilo i bit će ih", no, prilike u domačim klubovima, razina struke, ne otvaraju neku svijetlu perspektivu tim mladićima i onda traže spas u inozemstvu. A ni tsmo im ne cvjetaju ruže, najbolji primjer dvojcu u Olimpiji. Ni rani odlazak u nba nije dobar, sko nisi baš ono  Eto, možda nešto bude od Tišme 

Ako povežete debakl 2015 i neuvjerljiv nastup 2017 to nekako djeluje ujednačenije. Nije da nam je 2016 netko nešto servirao, sli treba priznati da smo imali jako puno sreće, od poziva na turnir, do samog turnira koji je realno bio jedini od kojeg smo mogli očekivati prolaz, pa do vrlo korektnog suđenja na "strani". Osim toga, tog ljeta se doslovno nitko nije ozlijedio, ni na pripremama, ni na turnirima, što je uistinu raritet. Bili smo jako dobri do 1/4 finala i tamo izgubili od momčadi s više timskog duha,  a realno i više kvalitete.

Meni osobno nije problem "čekati" (načekao sam se od 1995.), samo da je znati da postoji neka vizija - što i kako dalje.

Nikoga ne želim abolirati, moguće je da su u savez ušli posve nepripremljeni na ono što uš zatekli, od financija (dugova), organizacije, infrastrukture, i moguće je da je to bila jedna ruina koji gotovo da treba sravniti sa zemljom (ono što bi rekli "užgati pa sve iznova"), a s druge strane "horde" (mahom forumskih ) navijača žele rezultat, i pitaju se, kao i ja uostalom "kako to da Rađa nije uspio privoliti velikog prijatelja Trinku da preuzme reprezentaciju na dulji rok i s dugoročnim planom, a evo ga sad na u Partizanu"? 

A da ću iščekivati popis pred Osijek i strepiti nad igrom, s onda i rezultatom - hoću.

Što će prevagnuti?

Mislim da ovo nikako nije točno i da bi si željeli da predstave neki plan akcije, oporavka, ideje, da zaposle neke ljude na tome itd. od rezultata sad i odmah, vjerujem da bi 9 od 10 i navijača i forumaša potpisalo ovo prvo.

Za Rađu i Stojka je jasno - ne znaju i tu staje sva priča.

To je isto kao da mene netko stavi u informatičku firmu i kaže pa kako sad to ne ide, a dobro ajde valjda će ići, onda prođe još godina dana i čudi se što ja i dalje igram soliter, a ne riješavam problem softwera 5.38392.

Kako nije točno? Što nije cijeli forum skočio na noge kad je Rađa objavio onu da "nije propast svijeta ako se ne kvalificiramo"?

A o znanju i neznanju smo dosta već vidjeli. Ja se kao nepopravljivi optimist nadam da će se iz njihovog (dobronamjernog) glavinjanja izroditi nešto dobro na planu ovog topica.