Imamo puno problema, neki su stariji i bili lako riješivi dok su nas novi doveli u jednu još goru situaciju...
1. Od 95. godine kada je Radić preuzeo konce od Lalića(bivšeg predsjednika) uvukao se ovaj kriminal sa vezama i pogodovanja određenim ljudima, roditeljima uz potpuni manjak vizije
2. Postavljanje potpuno neadekvatnih "preko veza" izbornika
3. Ista stvar u mlađim selekcijama, postavljanje klauna za izbornike, uvrštavanje djece koja nisu tamo zaslužila biti na uštrb talenata koji su to radom zaslužil
Od 2000. godine pa prema ovim danima javljaju se daleko veći problemi prvenstveno oni vezani za novac i demografiju.
1.Financijski se ne možemo nositi sa mnogim zemljama, događa se propast klubova i infrastrukture uz to svakako treba dodati korupciju i politiku koja je velik dio toga.
2.Broj rođenih klinaca 90-ih je za 1/3 manji od onih u 70-im i 80-im, a brojka se prepolovila kada govorimo za one poslije 2000 godine. Znači daleko manji izbor sa kojim se mora puno više raditi i ulagati.
3.Novac je donio pokvarene menadžere, klince koji žive sa 14 godina u nebesima kao da su zvijezde i još gore roditelje koji ispred interesa djeteta vide samo novac.
4.Otvoreni su novi putevi prema Španjolskoj i sveučilišnoj košarci gdje odlaze već sada redovno svi najtalentiraniji klinci prije nego napune 18 godina.
Probleme sa menadžerima, roditeljima, umišljenim klincima, igračima koji otkazuju , zaostatkom u financijama te demografijom sigurno ne može riješiti savez. To su problemi s kojima se nose Španjlci, Srbi i svi ostali savezi te smo mogli vidjeti ovoga ljeta koliko ih to ograničava.
Međutim, savez može itekako utjecati na to da se postavi najbolji mogući izbor za trenera reprezentacije, ne po "prijateljskoj" vezi već kvaliteti.Skelin je očigledan primjer prvog slučaja.
Love nemamo puno, no ono što imamo treba ulagati u trenersku struku na način da se unajme strani treneri koji će kroz konferencije, predavanja i treninge našim mladim trenerima prenjeti znanje. Obuke koje vode Kunce i oni koji su doživjeli kolapse su skandalozne same po sebi.
Treba raditi na popularizaciji košarke u školama, kroz kampove i organizirati preko ljeta druženje reprezentativaca sa klincima i roditeljima. To savez je u mogućnosti i to bi se trebalo svakako raditi. Sezona je naporna, međutim da se organiziraju dvije ili tri revijalne utakmice preko ljeta u središtima koja se često izbjegavaju kao Split,Zadar,Šibenik ili Širokom gdje nam i dolazi 90% košarkaša. Da se par puta napune dvorane i pokaže kako košarka još viši te da se netko trudi. Novac od toga se slobodno može dati u humanitarne svrhe. Ta tradicija se već mogla postaviti ...Možda organizirati neki dan košarke tamo sredinom ljeta da se okupe svi mlađi reprezentativci i da se organiziraju takmičenja u tricama, zakucavanjima itd. Podjele se u grupama po dvije godine razlike i odigraju tekme. Dovedu im goste, proslavljene košarkaše i trenere koji održe predavanja.
Na kraju povezat se sa navijačima. Otvorit fan shop gdje će se moći nabaviti dresovi reprezentativaca i rektivizi reprezentacije. Mogućnost kupovine putem interneta itd. Pa to barem nije teško, a čeka se godinama na takav potez.
Neki problemi nisu u domeni saveza, no puno njih se može postići uz malo novca i malo više volje samo se kod nas godinama vidi da su prvenstveno osobni interesi ispred reprezentacije pa makar to značilo povući čitavu košarku na dno.
