Od spomenutih kreatora jedino Mavra igra u nekoj ozbiljnijoj ligi tak da po meni zasad jedino on može preuzeti tu jedinicu jer je nešto odigrao od seniorske prave košarke, Prostrana se može pozvati i isprobati pa vidjeti koji je od njih dvojice manje loš 

I Mavra I Prostran igraju ozbiljne lige, Grcka liga sa Panatom, Olympiakosem, Aek-om, Paokom, Arisem ne moze nikako biti neozbiljna, a Kolossos od Prostrana je sesta  momcad lige. Isto kao prosla godina sa Zalgirisom, Liteuvas rytasom, Neptunasom, Lietkabelisom, Juventusom, litvanska liga isto nije neozbiljna.

Po meni trenutno jedina neozbiljna liga je hrvatska, jer sve ostale lige su svjetlosnim godinama ispred, i Rumunjska i Finska i Madjarska. Igraci ala Zubcic, Mavra, Prostran, Stipcevic, oba Delasa bi u A-1 ligi imali koseva i skokova i asista koliko god im srce zazeli.

Ovo je zapravo pravo stanje.

Možemo se mi zavaravat, ali sad ćemo umjesto Simona, Ukića (i Tomasa) birat tko je manje loš, a ne onog koji može donjet barem nešto.

Isto je i s Tomićem, no, tu smo barem trebali biti popunjeni s Žižić-Zubac (pa i Bilan, koji kakav god da je je EL igrač, odnosno ta klasa, srednja, ali EL klasa igrača). Sada smo vidjeli kako izgleda krpanje s Buvom, Žorićem i Planinićem koji su opet viša klasa nego su to playjevi i bekovi koji dolaze.

Prema viđenom jedino Božić ima potencijal postat neki okej/dobar/vrlo dobar EL igrač, sve ostalo je vrlo tanko (i Slavicu ostavljam u rezervi, al on je već trojka pa možda i četvorka u današnjoj košarci).

Stalno se zazivaju promjene, kao da imamo igrače koji će ih nadoknaditi. 

Nas jedino može spasit - dobar napredak centara, da se Bender razvije u polivalentnu četvorku brziih nogu i da Hez igra sve nadalje. Ukoliko išta od ovog izostane crno će nam se pisat, opet. A kako je krenulo pa čitajući i Šarića, nekako sumnjam da će se njih 5 ikad skupit na istom rosteru, dao bog da budem u krivu i da sam paranoik.

Da smo na ovom natjecanju imali Hezonju i Bilan-Zubac/Žižić (ne čak ni svu trojicu) bili bi barem 22 x bolji. Legli bi, u tom scenariju, jedno 1-2 koša od Rusije, a ne 23.

Uglavnom ne vidim nekakvu svijetlu budućnost. Ovisimo o razvoju 2-3 igrača (sistem ili back-up, momčad, neka paleta EL igrača - nula bodova), ovisimo o njihovom odazivanju i ako se to poklopi opet ćemo ekstremno ovisit o učinku Bojana Bogdanovića i Darija Šarića jer sumnjam da netko od ove 4-ice može dohvatit njihov (sadašnji) rang u manje od 2 godine.

Iako nisam za Amera, realno je da bi nam Amer (na jedinici) drastično digao kvalitet. Jednostavno mi nemamo 10 legitimnih igrača za rotaciju, nažalost.

Mislim da je Gustavo mislio (koja konstrukcija) neozbiljni klubovi za rang EuroBasketa i reprezentacije.

Mi kao podcjenjujemo Ruse, a njihovi najgori rotacijski igraju u Kubanu. Dobro ovi što igraju u CSKA-a su žešća rotacija itd., al opet taj CSKA i ta žešća rotacija je bolji igrač od rotacije Joventuta ili prvog playa Kolossosa.

Moze se napraviti solidna momcad, ali ja osobno sam odustao od hrvatske kosarke. Ako me iznenade, dobro je.

Inace posteno je da igraju bar euroligaski igraci, pa ne zele valjda svjetsko prvenstvo sa Estonijom, Bugarskom, BiH, Portugalom a bez Francuske ili recimo Litve.

Treba se krenuti od popularizacije košarke na svim razinama, pogotovo školske košarke. Djeca jednostavo idu na nogomet.

Sad trenutno su koševi na igralištima manje više prazni, nekada se čekalo u redu. Pola ovih igrača koji sad igraju - igraju zato jer su im roditelji bili košarkaši u vrijeme kad je košarka bila popularna.

Imamo nekoliko odličnih NBA igrača, ali onda je jedna velika rupa na europskoj razini, dok ne dođemo do ABA lige i A1 lige gdje ima igrača ali ne za reprezentaciju kakvu bi htjeli.

Po meni, prije je rukomet "krivac". 

Na nogomet uglavnom idu kepeci koji i ne mogu igrati košarku na profesionalnoj razini.

Nisu krivci ni rukomet ni nogomet, niti to ima veze s 'kepecima', što je ružno govoriti, jer djeca niti znaju koliko će narasti, niti biraju sport kojim će se baviti temeljem svojih predispozicija - nego idu emotivno, prema onome što vole i što je popularno.

Naša košarka nema rezultate, nije popularna i sasvim je razumljivo da djeca više poznaju rukomet (o nogometu nema smisla razgovarati, jer je bio popularniji i kad je košarka bila na vrhuncu) i da upisuju škole rukometa, da ih roditelji upisuju u klubove....
Kad i ako se naša košarka podigne, onda će se to promijeniti.

Drugi problem je što je košarka težak i frustrirajući sport za djecu ispod recimo 5-6 razreda. Igranje košarke zahtijeva snagu, koševi su na 305 cm od poda i nema manjih, osim ako ćeš staviti u dvorište one vrtne ili sobne, igranje zahtijeva osnovne vještine i poznavanje pravila koja nisu baš jednostavna ....
S druge strane, nogomet mogu igrati i biti sretni igrajući ga i djeca vrtićke dobi. Baciš loptu i udri prema golu.

Svi koji imaju djecu i vole košarku i voljeli bi tu ljubav prenijeti dalje, moraju toga biti svjesni i ne nametati košarku prije vremena, jer ako dijete ne može niti dobaciti do koša, onda će to iste sekunde zamrziti.