Baton je napisao/la:
Ja pokušavam shvatiti zašto tako razmišljaju.
HKS mnogima služi kao bankomat za rješavanje osobnih financijskih ambicija preko kadrovske kombinatorike. Pritisak na one u HKS-u je veliki po tom pitanju. Što više takvih uhljeba to manje manevarskog prostora za angažiranje kvalitetnih ljudi. U takvoj situaciji novac HKS-a se topi na razne uhljebe i zbog toga se smanjuje financijska mogučnost angažiranja pravog selektora. Puno umreženih interesa treba podmiriti. Koncetracija HKS-a je na rješavanju takvih stvari a ne na izboru selektora, uspostavi komunikacije sa igračima, pravljenju liste igrača, stvaranju okosnice tima, podjeli uloga u timu, pronalaženju prepoznatljivog stila igre i drugo. Sve je to sekundarno i tercijalno. Primarno su oni i njihovi osobni i grupni apetiti.
Ne gledaju oni na Darija, Babu i ostale kao na one koji trebaju oživiti hrvatsku košarku nego kao na one koji mlate pare u Americi i drugdje i zbog toga im zavide do boli. To su sve jako sitne duše. Zbog toga nisam ni malo optimist.
Najviše u toj priči zamjeram novinarima. Zbog njihove neprofesionalnosti, smatram ih istinskim grobarima hrvatske košarke. Novinarska profesija je već jako dugo izuzetno kompromitirana, na zlu glasu. Dobri novinari svake godine dobijaju nagrade, manje više simbolične ali pravi dobitnici su ovi loši jer oni sjede na više stolica. Na više mjesta istovremeno dobijaju novac i druge materijalne i nematerijalne probitke. Obično se fokusiramo na njih a trebali bi na urednike i vlasnike novina. Oni su problem. U Hrvatskoj ne postoji mehanizam i kritično tijelo koje će sankcionirati ove društvene štetočine. Dok to ne raščistimo, nema kruha u Hrvatskoj.
Vidi cijeli citat
Odličan post.
Samo bi dodao da uz ovaj problem koji si naveo, veći problem je totalni nedostatak sistema vrednovanja rezultata i uspješnosti - posebno u državnim tijelima, firmama, savezima i sl.
Znači, umjesto da se postavi - ako se ne plasiramo na SP - to je epska katastrofa i svi do jednog ćemo podnjet ostavke, podvit rep i ne pojavit se u medijima sljedećih 10 godina, naš vrli Dino Rađa u startu kaže da se nećemo plasirat, da smo dno dna i da se tu maltene ne može napraviti ništa.
I kad tako postavi stvari da je epski neuspjeh zapravo normalno stanje onda je jasno kako i rade.
Nakon toga, onaj drugi se javlja kako je zapravo učinjeno puno kao - razvijanje basketa 3 na 3, ugovor selektorici zenske reprezentacije (svaka njoj čast), final 8, umjesto final 4 kupa i slične pizdarije.
(Jedino što im se tu može priznat je smanjenje kotizacije klubovima).
Plana naravno nemaju i da ih pitaš zašto i kako ne bi znali. I logično je da ne znaju, kad ne znaju.
Da je to normalan savez jasno bi postavili. 3-5 krucijalnih točaka i 1-X sekundarnih ciljeva koji se moraju ostvarit u 4 godine, onda bi izabrali i zaposlili ljude koji bi radili na ostvarenju tih ciljeva i nakon 4 godine bi podvukli crtu i rekli napravili smo to, to i to.
Al oni se ne mogu dogovorit (već drugi put!!!) oko izbornika (ili ga ne mogu platit, ili dovest, kog više i boli kurac za opravdanja kad su nesposobni do neba i natrag), a kamoli da naprave neke istinske pomake.
Moja duša živi za tebe...kad je tesko i kad sunce miluje...