Jotojoto je napisao/la:
Perić otpada zbog ozlijede (plantarni fascitis), a navodno bi trebao biti dostupan u rujnu (naravno, ako se kvalificiramo u drugi krug.
Otpada i Arapović (koji će samostalno raditi kako bi se pripremio za početak sezone). Hm, nije da se to nije moglo znati prije objave popisa.
Minus za Zulu.
Vidi cijeli citat
Nisam nikakav doktor, više bi me se radi ovog moglo utrpati u vračeve, ali Periću preporučam da pročita ovo što jedan čovjek piše pod datumom 26.05.2018 :))) Ne mora bit Zrmanja, možda Cetina ili nešto bliže Veneciji, Soča :)) Perić se u veljači iskazao kao moguć kvalitetan backup Dariju i ovisno o taktici i mogućim vizijama (koje u našem slučaju često postaju farse, ako ne i tragedije) upotrebljiv član dvanaestorke. Šteta. Sada će još više toga pasti na Bendera, osim ako Zula ne računa ozbiljno i na Šakića???
Inače, mene u slučaju Zula a i mnogim drugim slučajevima našeg loptanja pod obručima kao vječitog i nepopravljivog optimista svašta vuče prema objektivno nevjerojatnom zaključku da tunel ima kraj i da bi se uskoro moglo nazrijeti svjetlo (iako me sve u životu uvjerava da će prije moja pemzija nego, je li, TO svjetlo, koje svi čekamo i odbljesci kojeg su se jasno vijdeli u vrelim ljetnim noćima 2016.), ali slučaj "Predsjednikov sin" ne mogu, ponavljam se, nikako prežvakati. Arapović je moguća greška, neizvjesnost, čovjek je ipak bio svjetski viceprvak, ali ovo...
Cicinu njemačku ekspediciju prije dvanaest godina potopilo je forsiranje nepotizma u slučaju njegova sina (a samo je trebalo napraviti ono što je mjesec dana poslije napravio Slaven, maknuti ga bliže aut liniji u korist Modrića; dakle - malome je bilo mjesta u jedanaestorici, ali ne tamo gdje ga je otac stavljao, u žižu...), i tu smo u našem sportu lako mogli vidjeti što nepotizam jest. Medićeva avantura u Ulici pjesnika upropastila je nekad slavni klub dobrim dijelom i zahvaljujući forsiranju sina kojem se morala nabiti statistika na penalima da bi ga se prodalo u Portugal gdje sada truli u trećoj ligi. Ima takvih primjera još; eto nam i košarke u tom veselom društvu. Zasad pomalo, nevino, lagano na ovoj razini (iako, ako je tu tako, onda se možemo pitati kako je tek na nižim razinama i u mlađim kategorijama), jest da je 1/32 ili 1/28, ne da mi se brojati, kao - nije tako strašno... Ma strašno je, oduzima se mjesto nekome tko bi na koljenima dopuzao samo da osjeti sveti dres... Strašno je, gospodo, strašno i nepopravljivo, jer kada tkivo metastazira morat će se sjeći i ono što je zdravo... Strašnije je od onoga kad su Oni prije vas ciljano pumpali statistike igračima koje je valjalo prodati, sudili po jednu osobnu manje centrima ili previđali korake, svatko za siću, brojka po brojka, pristojba po pristojba, marljivo, kao tihi i fini obrt... Sada je jasno da je istinska Skelinova kvalifikacija za nasljeđivanje Ase bilo poznanstvo sa savjetnikom... i Asa je već pozivanjem sina za Kinu 17 bio umočen u to... ovo je vraćanje duga, ništa više i ništa manje, jer postavlja se pitanje zašto Zula nije bio na redu, ako ne kada je došao Joke (to je pitanje za one prije) a barem kada je odlazio Asa... očito je čovjek shvatio kako je teško doći u sedlo, a ako sada krahira uvijek se može pozvati na grijehe prethodnika, kao da se radi o politici, a ne o sportu... pa stvarno, Dino i Stojko, kuda zađoste?
Zuli želim svu sreću ovog svijeta, trebat će mu, ali da mu je početak dobar, nije... i da, Buvu još uvijek nisam zaboravio, ili sam nešto propustio? ;)