Nema smisla sada puno u detalje, jer toliko toga ne valja da se može napraviti cijeli razvojni elaborat na par stotina stranica (što bi i trebalo). Samo par crtica vezano za sve ove komentare koji su nakuckani u zadnjih 2 dana.

Ništa se neće promijeniti samo boljim trenerom, iako uopće nije sporno da ga treba mijenjati. Treba se mijenjati cijeli sustav, od same baze i sustava rada na najnižim razinama, prije klubova (škole). To je i Slovenija napravila, ali nama je i dalje cijeli narativ o njima „imaju Dončića, Dragića i visokog crnca“. Naravno, ovo se nikada neće dogoditi, jer mi kao narod apsolutno, ali apsolutno, zaziremo od sustavnog rada. U mulju znamo plivati, ali ne i raditi u sustavu di se ispunjavaju rezultati i ciljevi. Također, nemamo apsolutno nikakvu viziju dalju od nosa, tako da za nas 'rezultat' znači medalja, pozicija, titula. Iako je to samo posljedica. Ne možemo percipirati neku razvojnu stepenicu kao rezultat.

Vezano za to – ne možemo to izvesti jer smo kao država i sustav toliko premreženi ortaštvom, vezama i politikom, da apsolutno ne možemo uvesti nekakav meritokracijski sustav. Nemamo razvijen koncept osobne odgovornosti i sl. Nemamo nikoga tko je neovisan pa bi mogao srediti nered i nerad, jer je pitanje tjedana kad bi tu osobu sprašili.

Strani plej nam treba. Da, treba razviti mlade i treba razviti cijeli sustav da ti mladi dođu, ali što do tada? Držati razne ojebine na pleju ili gurati mlade prerano, pa da izgore. Ako makar napravimo neki mini-plan, pa odlučimo da ćemo razvijati nekog od postojećih klinaca za npr. 2022., ne možeš ga gurati odmah, već postepeno i s planom. Do tada netko kompetentan mora provoditi sustav igre na terenu u koji se onda taj klinac uklopi nakon što ga pripremiš.

Vezano pak za to – treba napraviti sustav igre. Točka. Da, uvijek ga malo prilagođavaš igračima, ali načelno, osim velikih oslonaca erpke, većinu rostera biraš po tome kako pašu u sustav. Treba voditi repku kao klub – ako ti netko može pomoći u jednim kvalama ili na jednom natjecanju, onda ga pozoveš, ma koliko godina imao, jer ti svojom formom i igrom može pomoći u tom-i-tom susretu s tom-i-tom vještinom, dobar je mismatch i sl. Jebeš „kult reprezentacije“ i te fore. To što se igra za državu može biti samo sredstvo dodatne motivacije, ali sve to je apsolutna nula ako nema sustava igre. A nema.

Mi smo jedina ekipa koja već 30 godina na timeoutu nikad ne priča šta napraviti, već što se desilo. „Ej, dali su nam lake koševe, daju nam koševe iz tranzicije, ne branimo skok“. Svaka čast, gledaš utakmicu. To zna i ostalih xy ljudi u dvorani. Da ne pričam da mi nikad, ali nikad (osim ako igramo baš s top repkama u košarci) ne spominjemo tuđe igrače. Ja sam siguran da nitko na klupi, a time ni u ekipi, protiv Poljske nije znao ni ejdnog igrača, niti što on radi. Sve bi bilo isto da je umjesto Poljske bila bilo koja druga ekipa. Za to vrijeme Taylor stalno spominje naše igrače i gde da ih se gura i što da im se zabrani. Ma vidi vraga. Zato mi je smiješno kad se kaže da se iskopira par akcija iz klubova iz kojih dolaze igrači pa da se to gura. Ok, kad ti je Zula trener, i to je napredak, ali mislite da to Taylor recimo ne zna? Posebno jer su naši igrači specijalisti u NBA i zna se točno što kome paše i na što će ići. Čak je i onaj trener nekoga na OI rekao da su prije kraja prve četvrtine probili sve naše „specijale“ – šaka je bila clearout za Babu, dvojka je bila dupli blok za Šišija i još je jedan bio treći. A pozivamo se da je to bilo natjecanje kad smo najbolje i najraznovrsnije igrali lol.

Sve se radi unazad – prvo se hoće rezultata da se kupi vremena za slaganje ekipe pa tek onda igre i sustava. Ne. Prvo sustav, pa uhodani mehanizmi u igri i onda popunjavaš igračima tu slagalicu. Svakako, ali bez ikakave rasprave, treba stranac, jer da bi se i napravio neki mladi fanatik trebaju godine i godine. Ne možeš samo izabrat jednog i držat fige. A takav ionako kod nas sve sam postiže i educira se, uglavnom u inozemstvu. Možeš ti sad dovuć Popa, ali djecu ti i dalje treniraju balvani koji samo viču i ne znaju ništa, plus muljave s parama od staraca i managera za guranje klinaca. Da, možda bi neki veliki rezultat malo povećao popularnost sporta pa proširio bazu, ali kao što sam rekao – to je „ass backwards“ način rada.

I samo za kraj, pliz, nemojte uzimat Dalića kao ikakav primjer. Čovjek je po znanju, kao što je netko rekao, Aco ili Ćiro. Motivator bez znanja. Jedino gore je što ga se sad na račun uspjeha erpke zaziva kao moralnu vertikalu i „nekog tko ima neke principe“. Šta, jer je potjerao igrača? I Ćiro je potjerao Cvitu da pokaže autoritet. A o principima i moralnosti pitajte ljude oko varaždinskog nogometa, ili oko Rijeke za njegove dealove s utakmicama. Ista bagra kao i svi ostali, samo je ostvario rezultat pa je automatski amnestiran od svega.