Andrade je napisao/la:
ARAMIS NAGLIĆ je napisao/la:
Andrade je napisao/la:
ginobili je napisao/la:
Dalmatinac88 je napisao/la:
S koliko godina su Rađa, Kukoč i Vranković odigrali posljednju utakmicu za "sveti dres"?
Vidi cijeli citat
Zadnji nastup im je bio na OI 1996.
Stojko s 32, Dino s 29, a Toni 28.
Toni se vratio na EP 1999.
Dakle, legitimno je Dina pitat zašto je ta njihova generacija raspuštena dok su bili u najboljim godinama.
Ok, Stojko je bio stariji, ali je tada igrao NBA ligu i sasvim sigurno je mogao i on pomoći mladima da se do 2000. godine osvoji poneka bronca ili srebro.
Ne znam, ovo prebacivanje krivnje na igrače je nešto najpokvarenije što se dogodilo u našoj košarci, jer braniti Anzulovića, a napadati igrače, ima samo jedan cilj - obraniti sebe i svoje loše odluke.
Vidi cijeli citat
Rađa je igrao i u kvalifikacijama 1998.
Za one mlađe treba reći da je 1996 Skansi napravio drastičan rez i on je bio taj koji nije pozivao starije igrače, a bio je izbornik do kraja EP-a 1997.
Ukupno gledajući, sva trojica odigrali su preko 200 seniorskih utakmica što za bivšu što za sadašnju državu. Ako dodamo mlađe kategorije onda blizu 300 možda i više. S te strane njima se nema što prigovoriti
Vidi cijeli citat
Možda.
Ali licemjerno je da Rađa i Stojko pričaju o kultu reprezentacije.
Ima nas koji se sijećamo i OI 1996. o svađama, narušenim odnosima, nedostatku kemije, zalaganja, domoljublja...
Da nije bilo tako ne bi se ni išlo u prisilno pomlađivanje za EP 1997.
Vidi cijeli citat
Bilo je toga i ranije, 1994 su igrači stizali na pripreme kad su htjeli, letjelo se u Kanadu različitim klasama, koje su igrači sami nadoplaćivali itd. Uvijek ima mangupluka među igračima, ni Šarić ni Bogdanović nisu izuzetak, ali kad treba djelovat na parketu onda ni starijoj generaciji ni novijoj nema se što prigovorit. Svi se trude i pružaju koliko mogu i znaju i koliko su talentirani, netko više netko manje. Problem je u vodstvu koji traje od 1992, čak ni tada nismo bili dobro vođeni, spašavao nas je izniman talent i genijanost pojedinaca
Vidi cijeli citat
Baš te 1994. Rađa je svojim soliranjem i užasnom igrom sjebao utakmicu protiv Rusa iako smo bili veliki favoriti.
1996. protiv Australaca njegovih nula poena u četvrfinalu, ključni glupi prekršaj na Gaze-u, za gubitak utakmice.
U toj utakmici, i u ovoj http://archive.fiba.com/pages/eng/fa/game/p/gid/A/grid/3/rid/1423/sid/2944/_/1996_Olympic_Games_Tournament_for_Men/statistic.html je počela rasprodaja ugleda HR košarke koja traje do danas.
Nije baš da se "nema šta prigovoriti djelovanju na parketu".
Da ne govorim o kompleksu Litve, koji njegova generacija (ni s Draženom) s puno boljim igračima nego danas nije uspjela nikada dobiti.
Zašto onda od ovih momaka danas to očekivati.
[uredio ARAMIS NAGLIĆ - 20. rujna 2018. u 13:02]