http://www.germanijak.hr/vijesti/anzulovic-stojko-i-dino-su-mi-dali-otvorene-ruke-da-napravim-rez-ali-ja-to-nisam-zelio-uciniti/51672

Mnogo toga bi bilo jasnije oko reprezentacije da Zula kaže koja to dva igrača "nije trebao zvati". Kad on to povezuje s "otvorenim rukama za pravljenje reza" koje je dobio od Stojka i Dina, očigledno se ne radi o tome da ih nije trebao zvati, već da ih je trebao vratiti doma. Pravljenje "reza" i "viši interesi košarke" od kojeg je u tom slučaju odustao sigurno se odnosi nas neke ključne igrače, jer one manje bitne bi sigurno s lakoćom potjerao, oko njih se ne bi digla nikakva "prašina".

Mogli bi mi još žaliti za Simonom.

Je, istina, ima svojih mana u igri, a mogao bi poslužiti i kao model kako sportaš ne bi trebao živjeti, ali mislim da čak i bolje igra zbog tog ,,bmk stava'', dapače nekako primjećujem da dobar dio ovih, da lijepo kažemo ,,otkačenijih'' igrača tipa Simon, Markota, Zubčić nešto i pogode izvana, dok ovi uzorni dečki koji shvaćaju važnost trenutka, njima se skrate ruke.

Ako maknemo Simona i Babu, ovako na prvu ne znam neke naše šutere za koje bi dao ruku u vatru da će pogoditi.

Rudež, Pilepić, Mavra, momci kojima je glavno oružje šut, kao da izgube osjećaj kada dođu u repku ( ok, istina, izrađena akcija bi svakako pomogla.)

Idealno bi bilo da imamo što više 3D igrača. I dok ovih ,,D'' imamo ( Babić, Ramljaci, Kala na Pg-u itd. ) ovih ,,3'' nam opasno fali, osobito ako još nema i Heza i Bendera ( čija tendencija da se drži linije za tri poena ,,kao pijan plota'' bi u ovom slučaju dobro došla ).

Rok objavio straw man argument. Osobno ne ocekujem medalju. Meni se cini da smo 

bili najblizi 2005 kad smo bili pokradeni. Inaci, je meni jasno da je jako tesko doci to medalje

pored konkurencije. Pa, Slovenci su osvojili EP. Treba se mnogo stvari poklopit da osvojimo nesto.

Medutim, ne vodi se rasprava o medalji koja nije repka osvojila nego o katastrofi u Poljskoj.

Sto postaje sve jasnije i u tom pogledu treba shvatit Rokov post ozbiljno je da ima velika razlika

izmedu realnost nase kosarke i ocekivanje oko nje. Ocigledno, igraci osjecaju pritisak vracenje stare

slave umjesto ici korak po korak. Koliko je to opravdanje da se igraci napiju nakon poraza, ne znam bas.

Od trenera se ne trazi samo postavljene obrane i napada nego je njegov najvaznije zadatak da momcad

bude spremna mentalno. Da postoji duh  gdje jedan vjeruje drugom i svi skupa vjeruje

u uspjeh. Najljepsi nas primjer su vatreni ovog ljeta. Tri puta produzeci do finala. Ne kuzim, kako 

se moze nastavit za Zulom koji se kaje zbog dva igraca i onda dodaje da je sve dobro napravio???

Ako je bilo potrebno, on ili netko drugi je trebao potjerat igrace iz birtije u hotel. Poslat doma. Vjerujem

da bi nebi bilo lako tim igracima objasnit javnosti zasto je pice vaznije od usjeha repke. Tako, da ponavljam,

reakcija nakon poraza nije mogla biti gora. To je za mene operacija je bila uspjesna, ali pacijent je umro.

Nema smisla nikakvog.