Ako je smisao sporta u nadmetanju, a ovdje govorimo o (istina, o teško dostižnom) cilju kvalificiranja na SP, onda je sportski tražiti tu šansu dok god postoji. 

Pa i sa Rokom Ukićem.

Ukić bi  nam dobro došao u ovoj prilično lošoj situaciji.Sada je u dobroj formi a mi na toj poziciji nemamo bolje riješenje dok ne stasaju Kalajžić i Uljarević i još netko od mlađih.

Sinoć utakmica Asvel - Zenit u Eurocupu. Na parketu 19 minuta u igri Theo Maledon igrač 2001. godište. Lomi se utakmica on igra. Lako što igra nego troši i lopte. Kod nas bi se vjerojatno kalio u Rudešu barem još 2 godine.

Nama su Uljarević i Kalajžić koji su 1998. godište još uvijek mladi i nezreli pa zato kao ne igraju. Ljudi struka nam je uništila košarku...

Ne struka nego pogrešan način shvatanja košarke

Od Kalajdzica mozda nesto i bude, od Uljarevica tesko. Ne vjerujem da ce ikad biti bolji igrac nego sto je sad recimo Rebic iz Mornara.

Sve ovisi o prioritetima i ciljevima u kojima je savez/Rađa lutao.

Da se ne vraćamo na sagu o Skelinu, trenutno smo u situaciji ili da se, kako Dino kaže, potučemo i pokušamo iskoristiti maksimalno preostale četiri utakmice, ili "nešto drugo.

Jedno je natjecateljski cilj, to jest pokušaj dohvaćanja SP dok god postoji teoretska i sportska prilika, kako zbog košarke same, tako i gledatelja, percepcije u javnosti, sponzora, praćenja u medijima, itd. Tu jednostavno treba skupiti najbolje što se u datom trenutku može skupiti i tražiti pobjedu/e. U tu priču se jasno uklapa i Ukić.

Drugo, kad i ako bude jasno već nakon Osijeka (iako je realno da to bude gostovanje u Litvi) da je i teoretska šansa otpala za SP, ostaju dvije utakmice u kojima ne bi bilo apsolutno nikakvog rezona zvati Ukića, nego te utakmice koristiti kao postavljanje temelja za kvalifikacije za EP2021 koje kreću od iduće jeseni. Tu bi trebalo iskušati neka od imena koja su zadnje vrijeme u opticaju, od ranije spomenutih Kalajžića i Uljarevića, a koji bi od iduće jeseni mogli ili trebali sudjelovati ne samo kao promatrači.

Situacija nije ružičasta. Iduće kvalifikacije smo u svim prozorima lišeni usluga nba i EL igrača. U ovim smo se mogli krpati na račun nba igrača i Simona, a od jeseni ni to neće biti moguće.

Savez bi trebao jednu sustavnu akciju slaganja jedne osvježene reprezentacije, možda s kakvim američkim turnejama, kako su se nekad kalili mladi. U početku glatko gubili po 30-40 razlike u susretu s presingom i izrazito fizičkim pristupom, a potom ubirali plodove na račun toga. Problem je što nam je "krema" potencijala igrača rođenih 1990-tih u nba. Mi možemo poslati u te kvalifikacije ljetošnju U20 pojačanu (na pozicijama na kojima je ta selekcija deficitarna uz još Gabrijela Marića, možda Baju) s par igrača poput Babića, Ramljaka starijeg, Zube (glava?), Buve (odaziv?). Prmjećuje se da sam mahom birao atletične/energetske igrače (Buva izuzetak), jer nam u takvim okolnostima rezultat može dati jedan beskompromisan timski pristup, kakav je krasio U20, a bez velikih imena/individualnih izvedbi, jer takvih neće biti dostupnih.

Problem je što nam nekakva kvaliteta/talent/bbiq dolazi uistinu tek s godištem zlatnih kadeta (uz izuzetak pojedinaca poput recimo Gizdavčića, Šamanića - je li prerano zdvajati nad njegovim odabirom destinacije?), a njima je doista prerano stavljati takav teret na leđa...ili nije (barem za pojedince koji se doimaju zreliji i s nogama na zemlji

Ako nam je cilj "biti" na SP, zbog sponzora, pa makar i ne imali izrađenu igru, i to razumijem. Samo, kome se gleda sramoćenje Babe i Darija u soliranju protiv zimskih obrana? Želimo li gledati reprizu Osijeka i Gdanjska u Kini?

O ovome bi se dalo pisati cijeli dan i ne reći ništa pametno. Ionako je Potez je na savezu (pa i što se tiče Roka).

Od mladih kategorija i uvođenja u osnove ne samo individualne, nego i timske igre, pa do trenera klubova koji igraju regionalnu ligu i nekakvi su predvodnici klupske košarke. Trener seniorske reprezentacije je vrh ledenjaka koji iz svega toga izvire.