Samo jedna pobjeda više /Skelinovi Rumunji?/ dovela bi nas u situaciju da nas uz potencijalnih +6 nad Poljacima doma u veljači, poraz u nedjelju od Litve ne zanima.
Ovako ćemo drhtati navečer od 20,15 jer tada kod Poljaka gostuju Talijani i ako domaći pobijede, pa-pa Kina, idu na 6 pobjeda /imaju još Nizozemce doma/, a Talijanima iz preostale dvije treba samo pobjeda u veljači doma nad Madžarima, pa ni njih više ne možemo stići.
Ili nama nužno treba naše nedjeljno adventsko čudo na Baltiku, a predaja je u sportu najstrašnija. Nemoguće nije ništa, jer čak i među pet-šest ovih igrača /Miro, Roza, Perić, Božić, Babić, pa i Junak ili Bošnjak/ ima neke kemije na lopti, raznovrsnosti, picka kojeg nismo pošteno vidjeli od Rija, pa nema poslovičnog prangijanja; Junaković ima mašte i pregleda igre za tri Mustapića; igra se tu čak ponekad i sasvim pristojna obrana, ali sa ovom klupom, posebno rupama u reketu kad izađu Bilan ili Perić, trebat će nam Djed Mraz i tuce sobova da neumorno giljaju najmanje četrdeset minuta kao ludi od Vilniusa do Kaunasa i nazad.
Zapravo je, ruku na srce, pošten zaključak, nakon svega, da su Poljaci objektivno, koliko god to stravično izgledalo - nešto bolji od nas ovakvih, što su dokazali i sa Talijanima u gostima i jučer odrješito u Haagu a i sa nama još u Gdanjsku, čak i sa Babom i Šišijem i Zuom i Žižom, ma koliko se mi oko toga zavaravali, i da bi i +6 doma sa njima u veljači bilo jedno malo čudo. Nama ovdje trebaju u stvari dva čuda iz tri slijedeća pokušaja. Ili dva poraza Poljaka, ili sve tri naše pobjede.
Nedjelja će pokazati sve; treba se nadati da Talijani neće otići gore bez motiva. Ah, kako fali ona Kruškina trica na obruču iz Višnjika... čuda su tako fucking rijetka i zato jesu čuda.
[uredio vjetarugranama - 30. studenog 2018. u 07:38]
