Na temi košarke možda dva posta u zadnjih pola godine pa da nešto i napišem...Evo, u zadnjih 6 i pol godina kako sam na forumu skoro 90% komentara je napisano na ovom košarkaškom podforumu, a nikad jadniji i bljutaviji osjećaj nisam imao u vezi ovog sporta. Kao da te netko tjera da jedeš blato i svaki put kada vidiš zemlju ti se povraća. Eto taj osjećaj imam kada vidim temu košarke na ovom forumu, a i šire. Toliko su nas ubili u pojam godinama. Ne znam jel depresivinije ovo u vezi naših klubova kako ih tamburaju u Europi, u vezi naših nba igrača(izuzev Bojana) ili saveza te svega vezano uz reprezentaciju.
Kada sam došao na forum, Hrvatska u16 je postala 2 puta prvak Europe, osvojili smo svjetsku broncu na u17 i osvojili smo u18 prvenstvo te smo na u19 trebali osvojiti da nismo imali ovakvu "struku" jer smo dobili Amere i prvake Litave, no ispali od Argentine
Uglavnom blistava budućnost ako ništa, uz već neku jezgru sa Tomićem, Tomasom, Bojanom, Simonom i Ukićem.
Onda je došla ta 2013, ušli nakon 18 godina u polufinale i probudila se jedna euofrija. Kada smo naišli na tehničke jake momčadi(Litva i Španjolska) sa dobrim imenima, bili smo natamburani, ali ajde pojavila se ta jedna nada. Mladi Šarić pokazao talent, kada se zamjene Markota i Rudež, a uskoči Hezonja te generacija 97 doći će to na svoje. Za forumaše dugog staža, svi se sjećate forumaša "Misija Eurobasket 2015". Eh tako smo i mislili, ništa došla sezona 2013/14 aba lige.
Cibona sa velikim planovima i za nas relativno dobrim trenerom dolazi do dna pa onda strelovito leti na vrh. Dva naša kluba u finalu usred Beograda rade senzaciju. Imamo pobjednika aba lige, MVPa prvenstva, imamo Hezonju koji oduševljava dalekometnim tricama i zakucavanjima u Španjolskoj te kotora kao top 5 izbor, imamo 97 generaciju koja gazi sa +20 sve na euro u18 i imamo velike planove. Došlo i to svjetsko 2014 godine, vratili se starim navikama, ali ako ništa dobii smo izbornika u Perasoviću, i prvenstvo se iduće igralo u grupama kod nas.
Tu ću skratiti jer pravi pad je došao te 2015 godine, a Aco vatrogasac je priznali ili ne napravio najromantičnije ljeto naše košarke od 90-ih godina. Sad kada gledam izgleda nevjerojatno da smo dobili 7 ili 8 od top 10 reprezentacija Svijeta bez pravog centra, sa rotacijom od 7 igrača, bez pravog playa i igrom daj loptu Bojanu ili Šariću. Igrali smo srcem i igrali smo borbeno.
Nažalost te OI 2016, Eurobasket 2013 i aba lige 2014 su jedine svijetle točke naše košarke zadnjih godina. Sve ostalo je teška tuga i jad. Toliko se nesposobnih imena ovdje vrti da čovjek ne zna od kuda bi krenuo. Bez ikakve sumnje sa našim igračima bi se ostale zemlje prošetale do prvenstva. No, nažalost mi smo drugačija priča...Nema znanja, igramo košarku bez ikakve organizacije na neke fraze na time-outovima uz to da nas sa par akcija Rumunji i Nizozemci gaze sa sve većom razlikom. Postali smo otirač, a oni koji su nas tu postavili ne misle otići.
Kada gledate Litavce, vidite jedan sustavni rad sa njima od mlađih kategorija. Bez ikakve sumnje njihova 3 ekipa bi dobila naše prve u ovoj situaciji. Košarka nije 1 na 5, ne plaćaju se vrhunski treneri milijune i ne školuju se godinama da bi učili od najboljih. Mi to ne želimo jer onda privilegirana vrsta ljudi u našoj košarci nebi mogla ubacivati svoje ljude, a šta bi onda oni radili. Ovako ćemo Skelina i Zulu zamijeniti sa drugim Skelinom i Zulom, i čuditi se zašto smo tu gdje jesmo.
Kada u savez sjednu sposobni i pametni ljudi kojima je stalo do naše košarke, koji će provesti temeljne reforme onda možemo gledati nešto u kontekstu reprezentacije. Do tada ovo je naša realnost, a kako kaže poznati psiholog Jordan Peterson, ljudi nekad u životu nisu svjesni da je dno daleko dublje nego što misle. Par puta smo dotali dno, ali bojim se da možemo još dublje dok je ovog vodstva.
[uredio ARIZIN - 05. prosinca 2018. u 21:26]