O kakvom pick & rollu ti pričaš. Nas već deset godina muči napad. Obrambeno se mi možemo nositi sa svim europskim ekipama, ali što vrijedi kada nemamo organizirani napad. Od doba Spahije, nitko od naših selektora nije složio i uigrao akciju 5 na 5.Sve se svodilo na šut iz vana i Ukićeve 1na 5 akcije. A centri kada bi i dobili loptu, to bi bilo, van reketa.
Tome treba dodati i veliki broj promašenih zicera, pogotovo kod Repeše.
Ovo što netko spominje Babića u kontekstu reprezentacije je smješno. Osrednji igrač, bez šuta i driblinga, te bez igračke inteligencije.

Imaš pravo na drugačije mišljenje.
Druga je stvar je l' se ja ili netko drugi s njim slažemo ili ne.
Ja se ne slažem ni najmanje, jer ako uzmeš i Euro u Litvi kad smo izgledali kao stado ovaca sjeti se da smo zabijali u prosjeku više od 80 koševa. Istina, od organiziranog napada nije bilo ni o, ali daleko od toga da je to bio naš najveći problem.

U sportovima kao što su košarka, rukomet, odbojka, napad i obrana su u direktnoj vezi.
Kako ćeš trenirati obranu, ako nemaš nikoga tko će glumiti protivničke napadače, odnosno, protivniče akcije. Kako ćeš  trenirati obranu od p&r, ako nemaš dvojcu, trojcu koji to savršeno rade? Kako ćeš trenirati zonu, ako nemaš 5 igrača koji znaju probiti zonu u 10-15 sekundi.
Najbolje je to opisao L. Červar, kada je rekao za njemce da neznaju protiv 5-1 zone, jer je sami ne igraju. U košarci je ipak malo drugačija situacija i puno manje ekipa igra sa uigranim akcijama (Rusi, Španjolci, Izrelci, Argentinci, Brazilci).
Da bi na evropskom nešto napravili, ne možemo se samo osloniti na obranu. 10 utakmica je ipak previše.
Protivničke četvorke su nam i pravile probleme jer mi nismo imali protiv koga trenirati. Jer nemamo četvorku, koja zna pogoditi izvana, ima tribling, te zna leđima prema košu. Pojavom Šarića, riješit ćemo i taj problem.

Čekaj, ako te dobro shvaćam, kažeš da imamo problem sa obranom, jer ne znamo napadati, pa na treningu nemamo s kime uigrati obranu...?

Čini mi se da, na žalost, relativiziraš pitanje značaja obrane (dobro organizirane, uigrane timske obrane). Čini se da je Joke dijelio tvoje mišljenje, pa je mislio da ćemo svakom lako uvaliti 90 a da "valjda" nećemo toliko primiti. Kako je prošlo, znamo svi na žalost..

Trebam li uopće nabrajati trenerske i igračke velikane koji su ukazivali i dan-danas ukazuju na primarnu važnost obrane. O tome da iz dobro odigrane obrane dolazi i samopouzdanje u napadu, jer se i eventualni promašaj može sanirati (idućom) dobro odigranom obranom. Na žalost, dani romantične košarke u kojoj je pobjeđivala momčad koja je imala više napadački/šuterski talentiranih košarkaša je za nama i to tamo negdje od 1993. godine i Maljkovićevog Limogesa. Tada je definitivno, za sva vremena ubio dotadašnje poimanje košarke, u kojoj od tada umjesto genijalaca kao Kukoča, rezultat donose atlete i šljakeri poput Bilbe, Dacourya i sličnih.

Da se mene pita, i dalje bi živjeli u sedamdesetima, ali to više nije realnost. Približavanje europske košarke američkoj profesionalnoj košarci je dovelo do podizanja tjelesnog intenziteta, ali i promjene u igri obrane (približavanja obrambenog igrača suparniku, spušteni stav,  naglašeni kontakt, itd.).

Ne znam koliko kruha ima od paralela sa rukometom. Tehnički i taktički je košarka SF za rukomet.

Ne vjerujem da ovdje itko misli da ćemo na EP ostvariti uspjeh samo igranjem obrane. Pa valjda treba ubaciti koš više od suparnika, zar ne? Ali, treba "nešto" i obraniti. Ako bi načelno imali dvije dobro disponirane napadačke momčadi, a da ne igraju obranu, onda bi valjda igrali produžetke do besvijesti. Upravo je obrana ta koja (danas) stvara razliku i kao takva nužan temelj svake ozbiljne moderne momčadi. U protivnom, događati će nam se (kao 2011.) da olako prosipamo teško stečenu prednost od 15-tak poena. Podrazumijeva se da treba dobro igrati napad. Bez toga ne treba ni ići na natjecanje. Samo mislim da moramo malo okrenuti paradigmu. Srbi su zadnjih godijna imali više rezultata od nas, a ne bih se zakleo da su imali kvalitetnijji roster. Međutim, Duda je po staroj dobroj navadi "jugoslovenske" (srpske) košarke postavio igru utemeljenu na obrani. Zato je i počinjao sa pripremama 15-tak dana prije nego drugi i vodio ih na duge bazičmne pripreme. Znao je da sa takvim rosterom (bez istinskih ekstra zvijezda) može jedino sa organiziranom timskom igrom, pa tako i u obrani.
Ovo što Repeša radi sa Unicajom, koja realno gledajući ima dosta solidnih i vrlo dobrih, ali nijednog ekstra igrača, je na tom tragu. Ako uzmemo u obzir da u rosteru reprezentadcije ima zasigurno više dokazane ili potencijalne individulane kvalitete, ne treba očekivati da će odstupiti od svojih načela, igre koja (kako reče Aco u jednom interview-u) melje suparnika poput stroja.

Joke nije dijelio moje mišljnje. Njegov je postulat: Treniramo obranu, a u napadu što bude. Zato smo tako i prošli. Naravno da je važna obrana. To nisam nijednom osporio. Košarka se mora igrati u oba smjera. Kvalitetan napad puno više umara protivnika, puni ga osobnim, nedozvoljava kontre. Samim time je i obranu lakše igrati. Kod organiziranog napada (gdje se igrači ne kreću ko muhe bez glave i trče od koša i okolo naokolo) manje se umaraš i svježiji si za obranu.

Ha, onda Joke nije vjerno prenio svoje postulate na teren. Baš se i nije vidjela "trenerska" ruka u (ne)igranju obrane prošle godine. dok je Tomas igrao, on je koliko-toliko držao obranu, a po njegovoj ozlijedi je sve otišlo u ....

Nitko ti ne dokida pravo na vlastito mišljenje, pa neću ni ja. Ali, moram priznati da imaš malo, hm, neobičan pristup. Što znači da kvalitetan napad umara protivnika. Pa, protivnika umara dugi napad,  "vrtnja" organiziranog napada 20-tak sekundi, pa makar se radilo o jalovom protrčavanju bekova uz blokove. Nisam baš siguran da umaranje ima veze sa time trčiš li organizirano ili neorganizirano. Prije se radi o mentalnom stanju, osjećaš li da tvoje kretnje u napadu imaju smisla ili ne.

Ma dobro, neka nama repke, neka nama Jasketa i svih naših igrača, a mi ćemo valjda ovako i u pripremi za SP 2014. ;)

a ja ću ti na sve ovo odgovoriti ovako... dobrom obranom tjeraš protivnika na greške, otvaraš si lagane poene, stvaraš nervozu kod protivnika... posljedice toga, manje se trošiš u napadu i svježiji si u obrani...
sve je stvar toga na koji način gledaš na igru... košarka se mora igrati u oba smjera... naravno... ali očito se razlikujemo u temelju igre... kao što rekoh, ti bi očito igru temeljio na napadu, ja bih uvijek na obrani... tvoj peh je da je izbornik repeša, a on također sve temelji na obrani...

zar si ti kinez?.. ako je samo moj peh što je Repeša izbornik? To je peh svih nas. Sjetite se 2009. bezidejne igre i promašenih zicera.
inače današnja Cibonina utakmica je dobar primjer ovoga što ja tvrdim.  Dobro su igrali obranu, dobro skakali, ukrali dosta lopti, ali u napadu nula. Bez ideje, bez šuta, bez akcije. Pola napada su završali šutom s istekom vremena. Ovo što ja tvrdim većeras se najbolje vidjelo kod zone. Ekipa koja ne zna igrati protiv zone (Cibona) nije se znala ni braniti zonskom obranom. Probili su ih sva tri puta u 10 sekundi i to školski, na tri različita načina (trica, ulaz, preko posta).
Eh da, i koliko su tjerali protivnike na greške ( a bilo ih je), nešto se nisu vidjeli ti lagani poeni.