Neki space shuttle se spominju....

Izgleda da ce Darko opet biti MVP kola, 3. put u 10 kola

evo sjetio sam se... i čega se zapravo mogu sjetiti... mogu se sjetiti da nam je to uz eurobasket 2007. bio rezultatski najbolji eurobasket od 1995.
također se iz repešinog doba mogu sjetiti da smo izborili nastup na svjetskom prvenstvu prvi puta nakon 1994.
stvarno, kad se samo sjetim tog doba, pa poželim si ga totalno izbrisat iz sjećanja... pogotovo kad znam kako smo briljirali prošle godine... a baš smo prošle godine imali zorni prikaz kako izgleda kad dolaziš s napadom kao temeljem, doduše s lošim trenerom...
a moram priznat da si s ovim o bezidejnost igre i promašenih zicera malo u kontradikciji... jer ako imaš puno zicera, kako onda možeš pričati o bezidejnosti igre...

što se tiče tvoje opaske o današnjoj igri Cibone... e sad si zamisli kaj bi bilo da nisu igrali obranu tako kako si naveo... laganini bi mogao dodati zvezdi još 15 koševa, a Ciboni oduzeti 10...

a kaj se ostatka tiče... možda ne možemo španjolce, ruse, francuze slične zaustaviti na 65 koševa, ali oni nas mogu... pa sad, hoćemo li radije računati na nekakav ludi dan gdje ćemo se ići napucavat s njima ili ćemo zasukat rukave i radit na tome da si onda olakšamo posao tako što ćemo njima pokušat smanjit broj koševa i još kao posljedicu toga uzeti pokoji laki koš više...

i nitko ovdje, pa tako niti ja, nije rekao da se utakmica može dobiti samo obranom, tako da bi možda pitanje o kinezima moglo biti postavljeno tebi... jasno da se mora i u napadu nešto napraviti... ali stvar je toga na čemu temeljiš igru... a to sam već objasnio...

...uzimamo medalju....

Ajmo po redu:
Plasman treba uspoređivati s ciljevima i mogućnostima. Prije tog prvenstva smo važili kao favoriti za finale.
Tvrditi za trenera (Joku), koji kaže obrana, obrana, a u napadu ako se nešto napravi, tvrditi da mu je napad temelj je malo čudno. Baš on je najbolji primjer za ono što tvrdim od početka. Bolje i lakše ćeš trenirati obranu, ako imaš protiv koga ili čega trenirati.
Nisam nigdje napisao kako smo imali puno zicera, već kako smo ih puno promašili. Znači postotci, a ne količina.
Ovo tvoje s Cibonom ne želim zamisliti, jer ako jedna ekipa ne bi odigrala, baš ništa, ćemu opće igrati utakmicu.
U ovom zadnjem se uglavnom slažemo. Vjerojatno bi i ti, a i svi ostali radije gledali kako reprezentacija pobjeđuje sa
npr. 85-60, a ne 66-65. Ja sam samo postavio tezu, kako to lakše postići. Očito je da se velika većina ne slaže samnom.

a ko se slaze sa ovime...
nasa 2013 ekipa ce bit 60% bolja kvalitetom od nase 2011 ekipe i 40% bolja od nase 2009 ekipe...
prema tome isti trener / ko 2009e../ i isti nivo sportske srece ili nesrece bi automatski trebalo znacit bolji rezultat...

Pozlatilo ti se. Iz tvojih usta, u božje uši.

za tih 40% bolja će nam trebati marko tomas koji je u formi! po meni je on naš ključni igrač, jer bogdanović ima alternativu ne toliko kvalitetnu ali ima, kao i svi ostali igrači osim marka tomasa.

Malo spustiti emocije za početak.

Tako se trijumfalno išlo na EP 2009, svi govorili o medalji i onda...

Kao prvo, sustav natjecanja je izmijenjen i sada je znatno teži. Je li ona parola o tome da svi igraju košarku samo floskula ili nije, ali neke od reprezentacija koje po redovitom tijeku stvari ne bi bile među 16 (npr. Češka), su sada tu i sigurno neće nikome unaprijed skinuti gaće. Takve unaprijed ukalkulirane pobjede su opasne, pogotovo za naš mentalitet.

Vrlo bitno će biti odazivanje Planinića. Djeluje znatno zrelije, smirenije, sa jasnijom idejom što napraviti u napadu, a tu je i njegovo uporno postiranje, koje protiv većinom undersized suparnika može dati rezultata. Ako on bude tamo, uz Popovića sa ulogom koju igra u Žalgirisu, sa zdravim Tomasom, i - konačno pod Repešinim vodstvom - pravilno upotrijebljenog Tomića, možemo očekivati gotovo pa obilje ideja u napadu. Obrana kod Repeše ionako neće biti sporna. Po potrebi malo onog "očinskog" pogleda kojim je darivao igrače Unicaje i sve će biti u redu. Mladost i talent Šarića i nadam se Radoševića bi trebali dati ne samo širinu rotacije (jako bitno kod Repešinog intenziteta igre, pogotovo u obrani), nego i toliko željenu energiju i atletizam. Tome pridodati euroligašku kvalitetu BB, Simona, Baraća, Lončara i okosnica moćne ekipice je tu.

Treba biti realan i priznati da bi plasman na SP 2014. bio vrlo dobar rezultat.  Ne zato što to ne zaslužujemo (po kvaliteti očekivanog rostera, jako dobrog i motiviranog trenera), nego zato što smo zadnjih godina uspjeli potrošiti i ono malo kredita na račun tradicije košarke na ovim prostorima. Kao što je Repeša govorio u svom prvom mandatu, slijedi nam mukotrpni povratak na svjetsku scenu, a to se može jedino radom i redom. Pričanje nikoga nije odvelo do postolja.
Vjerujem da bi prije svega dobra igra, plasman na SP, a mooožda i konačni prolaz 1/4 finala donio jedan pozitivni zamah, kao što su protekle dvije godine donosili kadeti i juniori.