Izjava Tonija Kukoča u kojoj koketira s idejom da bi se rado, uz određene uvjete, vidio na klupi Hrvatske, zagolicala je maštu. Ne samo košarkaške javnosti, već i običnih ljudi, kojima je već pun kufer košarkaških očekivanja i nadanja te krute realnosti u kojoj se uvijek nešto uroti protiv nas. Jednom je problem u atmosferi, jednom u igračima, jednom u izborniku, ali često i prečesto da ne bi postalo dijagnoza.

Imenovati izbornikom pobjednika poput Kukoča zacijelo bi imalo smisla u očima javnosti, i one košarkaške i one obične navijačke. To bi bilo neko jamstvo da bi nam se skretanje s pravog puta moglo nešto teže dogoditi.

Koliko je realno? Nakon što je T-Portal objavio razgovor s Kukočem, telefon našeg košarkaškog velikana ostao je mrtav. Toni Kukoč vjerojatno je svjestan kakve je reakcije mogao izazvati ovakav nastup i vjerojatno čeka reakcije. Kritičnu masu.

Danas je to slučaj otprilike sličan onome sa Zvonom Bobanom i nogometom. Blizu i jako daleko. Želja, nije to upitno, postoji, ali obojica, dva najveća hrvatska velikana u dva najveća sporta na planeti ne žele negdje ući glavom bez obzira, pa tu potrošiti, u nekim samo hrvatskim spačkama, svoje ime i reputaciju.

Toni Kukoč je ime na čiji bi spomen svi, baš svi koji danas participiraju u hrvatskoj košarci, trebali ustati i zašutjeti dok on govori. O košarci. Ako je Toni Kukoč pokazao i najmanju želju za bilo kakav posao u hrvatskoj košarci, jedino što bi bila obveza normalnog saveza - ako to HKS jest - jest da istoga časa posjedne u avion za Chicago svog emisara i provjeri s Tonijem Kukočem što on to točno želi. Imati hrvatsku košarku, a ne imati Tonija Kukoča u njoj, a to je činjenica već godinama, znači da nešto ne valja. Opasno ne valja. S hrvatskom košarkom.

Predsjednik Litavskog saveza je Arvidas Sabonis, ključni čovjek Srpskog saveza jeDejan Bodiroga. Znam da u Francuskoj nije tako, ali Francuska je bila neozbiljna košarkaška zemlja dok se nisu pojavili Tony Parker, Boris Diaw i prijatelji. Mislite li da će za nekoliko godina predsjednik tamošnjeg saveza biti neki bivši sudac, a ne Parker ili Diaw? Ili, hoćete li se kladiti da će u Španjolskoj neke važne uloge po svršetku karijere preuzeti Pau Gasol ili Juan Carlos Navarro?

I zato nam treba Toni Kukoč. On je za nas sve to što su svi nabrojani bili za košarku dotične zemlje.

Toni Kukoč treba hrvatskoj košarci. I to je jedina istina.

I siguran sam da ni kao izbornik ne bi bio lošiji od svojih prethodnika.