znači da je pokušavao promijeniti nešto u njihovim luzerskim glavama, čak su pod njim nešto i igrali.

Psiha i samopouzdanje (eventualna trema) su zajebane stvari.

Cini mi se da mnogi ovdje nisu toga svjesni ili, u najbolju ruku, to usputno spominju. Iz osobnog iskustva (kao osoba koja po tom pitanju ide iz jedne krajnosti u drugu) mogu potvrditi sto znaci biti nesiguran, opcenito u zivotu, ali u ovom primjeru cu se zadrzati na sportu i kosarci. Kada imate tremu noge vam se zavezu, na svaku dobijete jos 5-6kg koje vucete sa sobom, tesko disete i morate duboku uzdahivati. Zelite trcati, ali ne mozete. Postanete sjena onoga sto inace jeste. Brzo se umarate.
S druge strane, kada pucate od samopouzdanja, mozak je u transu, savrseno fokusiran, letite po terenu, osjecate kao da ce svaki sut uci (a obicno i udje). U zoni ste, kako Ameri kazu. Druga ste osoba, fizicki i psihicki, radite na terenu ono sto vam instinktivno dodje, ne razmisljate jeste li trebali nesto drugo napraviti ili o tome sto ce suigraci misliti.

Mislim da upravo tu treba traziti uzroke katastrofalnog nastupa hrv. reprezentacije na euru, a koji su uzroci tih uzroka - ne znam, i ostaje pitanje kako se problemi u psiholoskom pristupu igraca mogu kod profesionalaca pojaviti. Ja to sebi nastojim tako objasniti, racionalizirati... jer za ono jucer mislim da drugih objasnjenja nema - onakva nemoc, nesigurnost, ukopanost, nedostatak borbenosti. Ako imate odredjenu kosarkasku kvalitetu, onakvo nesto se moze dogoditi ili kao posljedica svjesnog bojkota ili zbog gadnih psiholoskih problema u datom trenutku.

Pretpostavljam da ce vecina vas na ovo odmahnuti rukom (jer se to profesionalcima i ne bi trebalo dogadjati), ali nervoza i nesigurnost (i posljedicna razina energije i borbenosti igraca) igraju najvecu ulogu na terenu.

Evo da napišem svoje viđenje Perasovog mandata na klupi hrvatske reprezentacije koji je čini se gotov.
Prije svega moram napomenuti kako Perasa, kao uostalom i 99,99% forumaša bilo sa istočne ili zapadne strane Drine, cijenim kao odličmog trenera i još bolju osobu, no isto tako smatram da njegov mandat zaslužuje neprolaznu ocjenu. Uzevši u obzir sve što se izdogađalo u njegovom mandatu globalna ocjena jest da je Peras prilično loše i aljkavo vodio reprezentaciju tijekom cijelog mandata. 

Od same press konferencije prilikom imenovanja gdje je bio nejasan u stavovima( da podsjetim nije bio jasan oko toga koji će stranac igrati i nije znao da nba igrači mogu početi sa pripremama samo mjesec dana prije prvenstva), zatim od intervjua u kojima je naglašavao da se nije čuo  sa svim reprezentativcima, do objavljivanja popisa na kojemu je bio Radošević za kojega se zna da ne želi igrati za reprezentaciju itd... 
Nadalje, veliki je minus bilo i preuzimanje Caje Laboral jer je samim time dokazao da nije 100% u izborničkom poslu. Ovo nam govori da u budućnosti trebamo biti pametni i izabrati izbornika koji isključivo vodi reprezentaciju.
Na forumu je tada bilo kritike na njegov račun, ali su se mnogi, uključujući i mene tješili da je tako Sale nespretno vodio( odnosno tako je barem djelovao) Srbiju tih prvih mjeseci, pa su oni na kraju osvojili srebro. 

Sljedeća faza koja je loše odrađena je bila pripremna faza. Od odabira slabih protivnika od kojih je jedino Litva prošla u četvrtfinale(doduše neke utakmice su bile dogovorene prije njegovog imenovanja), do očito loše odrađenih kondicijskih priprema i tempiranja forme. Na kraju su se kao loše odluke pokazale i pozivanje nespremnog Drapera i vođenje injury pronea Tomasa na prvenstvo.

Kulminacija svega toga lošega je bila na prvenstvu gdje smo izuzev utakmica protiv Slovenije i Grčke odigrali katastrofalno. Osim same prezentacije hrvatskome navijaču zasmetale su i alibi izjave da ne možemo očekivati da dobijemo jednu Makedoniju sa 20 razlike, zatim one o ranojutarnjem čarteru i igranju na nogometnom stadionu.


Sve u svemu, Peras je prokockao veliku priliku da sa ovom solidnom reprezentacijom(realno 5-8 u Europi po kvalitetu) ostvari neki značajnjiji uspjeh. Na kraju valja napomenuti kako je imao vrlo solidne uvjete rada u smislu velike podrške javnosti, odaziva velike većine glavnih igrača i njihovog zdravlja.

 

Radule opet nije popio tabletice.

Prije svega, sjajan post Oggie! Očito ti je to struka i ne bi bilo loše da malo više pišeš ovdje. Recimo za laike poput mene, kad sam gledao utakmicu protiv Estonije, bilo je pitanje zašto naši igraju tako neuvljerljivo, pa je Simon "pojasnio" da ih Peras "ubija" treninzima po povratku iz Litve. To me podjsetilo na Repešu, ali nije on usamljen u tome, da na dan pripremnih utakmica ima jak jutarnji trening, da bi "ukinuo" te treninge neposredno pred natjecanje i onda bi igrači "lišeni" tog jamra jutarnjih treninga "poletjeli2 kao ptičice. Barem sam to ja, neuki forumaš tako doživljavao.

Evo, izgledada stvari nisu tako jednostavne.

Koliko se toga ima reći, ne bi jedna cijeli dan dostajao - a da opet ne ponavljam što su drugi već izrekli.

Perasović je bio tiha patnja foruma godinama i kad se konačno vrhuška saveza "smilovala" vjerovali smo da ćemo konačno gledati ozbiljnu reprezentaciju. Međutim, ono što je Peras nastojao učiniti nebitnim, pokazalo se da je ono na čemu je pao. Značajna razlika između pripreme momčadi za ligačko i turnisrko natjecanje. Niej zaludu Ćiro godinama tupio kako je umjetnost znati pogoditi natjecateljsku formu za turnir. Eto, Đorđević koji nema poštenog trenerskog učinka u klubu radi čuda na klupi Srbije. S druge strane Perasović koji spada sigurno u gornji dom europske trenerske kreme, neugodno je iznenadio. Još se jednom pokazuje da biti (odličan) trener u klubu nije jamstvo dobrog rada i rezultata u reprezentaciji. Pitanje je jeli on određivao plan i intenzitet treninga ili se prethodno posavjetovao s nekim o tome. Imali u struci u hrvata ikakvog kontinuiteta? Nije baš da je Repeša godinama radio sve loše?! O.k. njegovo bjesomučno rotiranje bez smisla je ubijalo igračima ritam, a očito da ni u osobnim odnosima nije štimalo.

Međutim, Repeša je nakon odlično odrađenog ljeta 2008., također napravio greške, koje je, poprilično netipično za njjega, javno priznao po okončanju EP 2009. Nakon solidnog nastupa na OI u Pekingu, počelo se pričati o medalji. Zanimljivo je da, čim počnemo pričati o medaljama, naša igra se raspada. U ljeto 2008. smo igrali odličnu TIMSKU  obranu, a u napadu se tražilo bolje postavljenog igrača. Nije bilo "zvijezda" i 1/4 finale protiv španjolaca je bio maksimum (iako je i tada Repeša prigovarao da se nisu borili...poznata priča?). Godinu nakon toga, imali smo najzvučniju, ali daleko najteretniju, neatletičniju unutarnju liniju na prvenstvu: Prkačin, Vujčić, Kasun, Nicević, Lončar, Banić. Ne znam kada je netko zadnjih godina vodio 6 unutarnjih igrača, a da praktički nema prave četvorke. Pripreme su bile tako koncipirane da su prvih 10 dana bili negdje u Sloveniji (ako se ne varam) i Popović je kukao da mu je za vrijeme tog kondicijskog dijela znalo doći "crno" pred očima.

Peras je pogriješio - očito - u tempiranju kondicijskog dijela, jer to prije nije radio, a očito se nije ni sa kim posavjetovao. Drugo, selekcija mu je promašaj. Temeljio je sovju igru na Tomasu, zbog razumljivih reminiscencija na cibonaške dane, iako svi znaju da Tomas ima stakleno tijelo i bilo je pitanje trenutka kada će se ozlijediti. Bilo je fer prema svima reći da ne može i ostaviti ga doma. Ovako smo slušali čudne priče o tome da "Tomas još ne može", iako je liječnik govorio da je sa zdravstvenog stajališta sve u redu. Priče da je on joker za 1/4 finale je uvreda sportu, česima kao suparnicima (koji su se valjda sami trebali pobjediti) i nama kao gledateljima. Prije 5 godina je "ubio" Teodosića, ali je trice gađao 0/5. Sve da smo i došli do te utakmice, što mislite kakav postotak šuta bi imao igrač koji ne trenira. Bi li se ozlijedio u drugoj minuti utakmice?
Nemamo sustav, nemamo tim, niti se na tome radi u omladinskim pogonima. Netko je rekao da smo godinama odgajali igrače za prodaju i to je velika istina. Nadu budi ono što se trenutno radi u Ciboni (silom prilika),  Zadru, Cedeviti (čitam danas u SN da je igra Cedevite patila dok je Mazalin bio na playu, što znači da se pokušava i sa time).
Kod nas sve je po pitanju košarke u debelom zaostatku, od novinara koji prate košarku, od velilke većine struke (a zna se kako je veliki dio njih uopće došao u priliku biti trenerima A1 ligaša). Djelom je kriva i javnost, jer se stalno tupilo o medalji kao nekom eliksiou koji će preko noći izlječiti košarku od svih boljki. To je još jedna prikaz očitog neznanja i lijenosti, jer je jasno da promjena neće biti bez korjenite promjene razmišljanja od niželigaških klubova, pa do perjanica u EL. Košarku treba vratiti košarkašima, strukom se trebaju baviti stručnjaci, samo je pitanje hoće li ova šamarčina biti dovoljna da se nešto pokrene ili će promjena u vrhu saveza biti samo kozmetičke naravi.

rudez za citavo prvenstvo nije uspio uci u pozitivan index, a kao suterski specijalist ima 10% iz igre. 


ovo su povijesno lose brojke. u odnosu minutaza/uloga ovo je najgora epizoda ikad nekog naseg reprezentativca. moze ruku pod ruku s draperom koji za 50 minuta kosarke ima vise prekrsaja nego poena i asistencija

Nedopustivo je doći na prvenstvo s 10 igrača (Draper, Tomas) + još Bilan kojeg kao da i nema. Forma je, očigledno, bila na vrhuncu na pripremnim utakmicama. Da li je se htjelo rušiti u grupi, pa dizati do 1/4 finala ostaje upitno. Svakako nije funkcioniralo.

Mi smo kao narod izgleda baš kao vatra.Dobri smo kao sluge,ali loši gospodari.Vidiš da i ove naše zvijezde puno bolje igraju za druge gospodare.Dobro sad da je Tomić nešto vatren,al napali se svaki put protiv Reala.Znači,ipak ima nešto među nogama