Dogodine sigurno neću igrati kvalifikacije, a EP 2017... Teško je znati što će biti za dvije godine, ali vrijeme je da napokon isprofiliramo nekog mladog playmakera, a kvalifikacije su idealne za to, najavio je svoj oproštaj Roko Ukić.

Kapetan će, čini se, poslije 13 godina u crveno-bijelom dresu reprezentativnu karijeru završiti s -21 protiv Češke.

- Ja sam dao sve od sebe. Nisam tip koji će uhvatiti suigrača za vrat kad mu digne živce, a ne znam što sam više mogao napraviti. Vrijeme je za novije generacije, zna se na kome se treba graditi budućnost reprezentacije - govorio je dan poslije Češke Ukić, 31-godišnjak koji je igrao svoj peti Eurobasket.

Kad ga je Neven Spahija 2002. kao tinejdžera gurnuo u momčad, očekivali smo čuda od splitskog razigravača, tad predvodnika zlatnih juniora, ali ni on nije mogao prekinuti crni niz na seniorskoj razini.

- Ne možeš sve imati u životu. Bio sam dio velikih uspjeha poput plasmana u Peking 2008. ili polufinala EP-a prije dvije godine, to nisu male stvari. Ali opet bih volio da sam barem jednom stavio neki komad željeza oko vrata poslije svih tih frustracija.

Kao najiskusniji reprezentativac i najrealniji sugovornik kad se priča o sportu, dao je analizu kako je moguće da sa svim tim talentima i potencijalima padnemo u osmini finala s Česima.

- Baš to je problem koji mi moramo pojasniti mlađima kad dolaze. Tako je i s nama bilo, svi smo mi to prošli, s 18 ili 19 dizali su nas u nebesa i govorili da smo nositelji, da ćemo mi promijeniti sve. Ne postoji jedan igrač s našeg popisa koji to nije prošao. Ali ne možemo stalno graditi superzvijezde, a pritom nemamo radne momčadske igrače, koji će pomagati tim talentima i potencijalima. Točno to radi Srbija i stalno je pri vrhu, a da vam netko ponudi vjerojatno nikad ne biste uzeli Bogdana prije Bojana Bogdanovićaili Markovića i Kalinića prije Simona i Hezonje. To treba usaditi u glave novim generacijama koje će tek u budućnosti doći u reprezentaciju - objašnjava Ukić i nastavlja:

- Zato i kažem svim mlađim igračima s kojima igram samo jednu stvar: ne čitajte što pišu o vama, ne smijete si dopustiti da vas, roditelje i menadžere ponese pet dobrih komentara, samo ćete završiti na zavaravanju da mislite da ste bolji nego što zaista jeste.

Točno to dogodilo se s Hrvatskom na ovom Eurobasketu. A kad je sve puklo, ispalo je da nije bilo prave volje, želje i borbenosti.

- Pa ne dobivaju se utakmice tako što će netko reći: ‘Ajmo sad, j***te!’ OK, treba imati i to, ali to je zadnja razina, nadogradnja na treninge i uigranost, kvalitetu momčadi i iskustvo. A mi svi zajedno nemamo pet Final Fourova Eurolige. Odakle nam onda pravo pričati o kvaliteti i iskustvu?

Prije šest godina u Poljskoj imali smo i kvalitetu i iskustvo, a Ukić je odigrao najbolji turnir u dresu reprezentacije i vukao nas do četvrtfinala. Ostatak znate, tehnička Marku Popoviću, najdužih 15 minuta poluvremena u svlačionici, raspad u nastavku i odlazak Slovenaca u polufinale. Tad je rekao da mu se ne gleda košarka sljedećih mjesec dana.

- Sad je drukčije jer još nemam klub, napokon ću moći biti s obitelji i opustiti se poslije svega. Ali jednako je ružan osjećaj, ne bih sad gledao košarku ni da mi netko pusti Orlando i Indianu iz 1996.


eto ukić napušta repku!!

Eto sad kad smo otkrili da je Hezonja crna ovca možemo svi mirno čekati idući Eurobasket gdje nam zlato ne gine, samo treba maknuti Hezonju. 
Pa ljudi jeste vi gledali utakmice Hrvatske reprezentacije? Nažalost postoje puno veći problemi od Hezoninjoj ega, seciranje njihovih odnosa nam neće donijeti ništa korisnog. 
I Hezonja i Šarić tek trebaju dati ono najbolje za reprezentaciju i možemo biti sretni da ih imamo, da imamo u koga polagati nade...Neki su jedva dočekali sad od Hezonje napraviti problem, ima tek 20 godina, normalno je da nije oličje mudrosti i zrelosti.