kaze netko ko od prvog dana pljuca po repesi  neovisno o situaciji


kada smo vec kod apriori optuzbi ( primjerice svaki potpis za cedevitu okarakteriziran kao..."sada ce ga repesa zvati u reprezentaciju" da bi na kraju jedino babica zvao )


btw. ako niti peras ne pozove perica/radosevica/banica... sljede nam urnebesni dani na forumu

Popu se ipak igra pred domacom publikom?
To bi rjesilo goruci/najveci problem...

ko god da igra na poziciji playa, ne budemo sretni s njim...

Peras  je rekao da su naši najbolji dodavači Tomić i Šarić (najbolje razumiju igru) pa da to treba iskoristiti i igru prilagoditi tome. I da play ne mora biti presudan. Eto...

Štagod, toliko si gladan rezultata da bi vjerojatno prodao i vlastitu mater... JADNO!

Znam ja u čemu je štos, toliko ste godinama zazivali Perasovića za trenera reprezentacije, da sad ne možete prihvatiti činjenicu da se ništa bitno neće promijeniti, pa zato negirate stvarnost i opravdavate.

Meni je dosta ovih alibi trenera, "Najsretniji bi bio da ne trebamo stranca, ALI...", nije ni sat vremena na čelu reprezentacije a već je sigurno da opet idu Draper ili Lafayette AKO TO ŽELE! Ponašaju se kao da je reprezentacija neka jeftina kurva, a vi to sve opravdavate samo da vidite neke rezultate.

I ono što mi je nevjerojatno da ti nakon što je u 20 godina svoje vladavine doveo hrvatsku košarku na najniže moguće grane amnestiraš Radića zato što je postavio dobre trenere u mlađim kategorijama?!

Meanwhile, Litva nakon što joj se ozlijedi prvi razigravač četri dana prije svjetskog prvenstva zove Juskevičusa (!!!) i s njim dolazi do polufinala. Naši bi da im se ozlijedi "pidži" četri dana prije prvenstva u napadaju panike započeli zračno bombardiranje Amerike hrvatskim putovnicama. Da zaključim, JADNO!

hahahah nije sve, ali play uglavnom jest :)

pitcher, zar misliš da sam slučajno završio s tom riječju?

gladan sam igre, a ne rezultata. Repešinu i Jokinu reprezentaciju se nije moglo gledat ni u pijanom stanju.

Oni njeguju svoj stil igre, pistolerosi, uvijek su negdje tu pri vrhu ali rijetko na samom vrhu.

Ne mozemo se mi, Hrvatska, sa njima mjeriti jer mi ne znamo za medalju vec 20 godina. Sto je sramotno za hrvatsku kosarku.

Sramotno jos vise po tome sto kada usporedimo rostere, pa i trenutne, ni po cemu nisu toliko bolji od nas. Ali nakon 20 godina cekanja medalje, a imali smo i dobre rostere, i odlicne u medjuvremenu, najbolji smo dokaz toga da dobri igraci ne znace i dobar tim, ako nema "ono nesto" u tom svemu.

Kad malo covjek razmisli, mi smo uz Slovence valjda najveci luzeri u kosarci.