Može nam vodilja biti stav Đorđevića, koji je prošle godine, mrtvo-hladno, sa hrpom otkaza i izostanaka zbog ozlijeda, ispalio da mu je cilj "pobijediti Španjolsku" (na njihovom terenu). Sad pak, tvrdi da želi dobiti Francusku, a da u je u budućnosti cilj skinuti amere. Nije baš realno, ali ako ne postaviš visoke ciljeve, nećeš ni ostvariti nešto veliko.

Ne vjerujem da ćemo nešto takvoga čuti od Perasa, jer je on i kao igrač bio drugačiji od Saleta, samozatajniji, ako hoćete i nije bio ta klasa igrača. S druge strane, Peras je bolji trener nego što je bio igrač i vjerujem da će reprezentacija u obrani igrati barem jednako dobro onome sa EP 2013 iako bi zbog uključivanja nakih atletičnih igrača (poput Hezonje, Radoševića) obrana mogla biti još jača, a mogli bi smo vidjeti i neke varijacije presinga, zona i sl., što je Jasko prikazao jedino u 1/4 finala protiv Ukrajine i nešto malo zonu protiv Slovenije.

No, ono gdje bi smo trebali vidjeti značajnu razliku, ako je suditi po zadnjoj sezoni u Valenciji, je pomak na napadačkom planu. Uostalom, po rosteru Hrvatke bi se moglo prije reći da je to skup igrača sposoban igrati dobar napad, a solidnu obranu, nego obrnuto. Zato želim vjerovati da ćemo, unatoč problemu sa playmakerom, igrati lepršavije, smislenije i da se neće sve svoditi na ispucavanje s linije 6,75, niti indijanštinu 1-na-5, pa sve da imamo pet Bojana, Darija, Hezonja itd.

P.s. Svaki dan se do posla vozim 20-tak km, što po Aleji Bologne, što po zaobilaznici preko Laništa, prolazeći pokraj Arene. Nisam još vidio nikakav plakat na temu eurobasketa, a do početka malo više od tri mjeseca. Ne znam kako je sa kartama i jesu li rasprodane, no, karte će ionako kupovati zaljubljenici u košarku. Problem ne vidim u tome, nego u činjenici da se ovo natjecanje apostrofira kao ono koje bi moglo košarku vrtiti u srca širih masa, kao što je bio slučaj sa SP 1970. u Ljubljani. Treba privući one koji nisu zaljubljenici u košarku, a ja po tom pitanju u medijima ne vidim apsolutno ništa. Savez po tom pitanju briljira!