Jotojoto je napisao/la:
Nedavno, za finala juniorske EL, istaknuta je usporedba Španjolske sa 47 milijuna stanovnika, naspram Hrvatske koja tek sa dijasporom ima 4 i pol milijuna. A dali bi sve na svijetu da su Šarić, Hezonja i ova družina 97.-mog godišta njihovi. Ali, nisu. I to u zemlji kojoj se "dogodi" Bojan Bogdanović mimo "struke" u Hrvatskoj, u kojoj Šarić u KK Zagrebu zadnjoj sezoni glumio fikusa na klupi, iz kojega je Hezonja morao pobjeći u Barcelonu da bi osjetio sustavan rad s mladim igračem, Benderom kojega je Vujo "iskopao" u Čapljini, pa ga odvede u Tel Aviv iz urušenog Splita, gdje Mazalin trenira sjedenje na klupi u Cedeviti. Cibona jedina (uz KK Zagreb koji se vraća korijenima rada s mladima) sada predstavlja klub u kojem se radi s mladima i daje im se šansa u seniorskoj košarci (silom prilika).
Kako drugačije objasniti uspjehe mladih, recimo od 2010. i kadetskog zlata Šarićeve generacije na ovamo - unatoč nedostatku sustavnog rada, ako ne ektratalentom/podnebljem za košarku?
Vidi cijeli citat
Vi miješate predispozicije i talent.
Mi imamo regije koje su dio dinarskog gorja koje obiluju visokim i snažnim ljudima, koji imaju zato velike predispozicije za košarku, prvenstveno Dalmacija i Hercegovina, i ostali koji su naslonjeni na te regije.
Zašto od velikog talenta onda Zagorje,Međimurje,Slavonija,Podravina,Istra... nikad ne izbacuju reprezentativce, a kamo li svjetske igrače.
Talent je mentalna dimenzija, a predispozicije fizička.Te bajke o talentu nas samo odvode na krivi put
[uredio tap - 22. svibnja 2015. u 15:38]