Perić bi mogao biti zanimljiv, s obzirom da nam je backup četvorka uz playmakera najtanja pozicija. Peras vjerojatno planira koristiti i Rudeža kao četvorku u nekim situacijama, međutim nisam siguran kako će to funkcionirati defenzivno s obzirom na Rudijevu legendarnu nesposobnost da uhvati skok. Perić je ipak više vremena kroz karijeru provodio na poziciji četiri, čvršći je i bolji u skoku. Nekakav senzacionalan atleta nije, tu su već i godine (30), ali ipak bolji od Rudeža. U ofenzivnom smislu njegova kreacija i nije toliko relevantna s obzirom da i kad bude na parketu bit će 4. ili 5. opcija pa neće imati mnogo loptu u rukama. Iako je sudeći po brojkama napravio korak naprijed u šutu za tri poena, i dalje je on daleko od rasnog šutera kakav je Rudi, pa je mnogo manje koristan za momčad kad nema loptu u rukama jer dok obrambeni igrač na Rudeža mora paziti cijelo vrijeme kod Perića može pomoći na karikiram prodor Bogdanovića ili post-up Tomića i još se stigne vratiti jer Perić ima vrlo spor izbačaj. Generalno gledajući Perić vjerojatno jest kompletniji i kvalitetniji košarkaš od Rudeža, ali za našu konfiguraciju momčadi je Rudi korisniji.

Nisam protiv toga da ga se zove na pripreme, dapače. Pa ako se uspije nametnuti neka ide na prvenstvo. Opcije s Radoševićem ili Žorićem na poziciji četiri nisu baš privlačne i mogle bi nam uštopati napad budući da će reket u tom slučaju biti pun i teško prohodan za Tomića, Bogdanovića ili Šarića.
 

Koristiti taj mit koji godi našim ušima da nam je bog podario više talenta za košarku je više presmiješan i čisto je zavaravanje.

S obzirom koliko se ulaže općenito u loptačke sportove u Hrvatskoj i koliki je broj stanovnika , a koliko se postiže na rezultatima istih definitivno se može reći da to uopće nije mit

Nedavno, za finala juniorske EL, istaknuta je usporedba Španjolske sa 47 milijuna stanovnika, naspram Hrvatske koja tek sa dijasporom ima 4 i pol milijuna. A dali bi sve na svijetu da su Šarić, Hezonja i ova družina 97.-mog godišta njihovi. Ali, nisu. I to u zemlji kojoj se "dogodi" Bojan Bogdanović mimo "struke" u Hrvatskoj, u kojoj Šarić u KK Zagrebu  zadnjoj sezoni glumio fikusa na klupi, iz kojega je Hezonja morao pobjeći u Barcelonu da bi osjetio sustavan rad s mladim igračem, Benderom kojega je Vujo "iskopao" u Čapljini, pa ga odvede u Tel Aviv iz urušenog Splita, gdje Mazalin trenira sjedenje na klupi u Cedeviti. Cibona jedina (uz KK Zagreb koji se vraća korijenima rada s mladima) sada predstavlja klub u kojem se radi s mladima i daje im se šansa u seniorskoj košarci (silom prilika).
Kako drugačije objasniti uspjehe mladih, recimo od 2010. i kadetskog zlata Šarićeve generacije na ovamo - unatoč nedostatku sustavnog rada, ako ne ektratalentom/podnebljem za košarku?

naravno da su hrvati talentiraniji od drugih europskih zemalja za košarku. to govori činjenica da su trojica u top 5 ili 6 najvećih europskih igrača u povijesti hrvati, kao i da je najbolja europska momčad 20. stoljeća hrvatski klub. dosta lažne skromnosti više

Zaboravljate jednu stvar kod Perića. Ima daleko najbolji pregled igre od svih naših košarkaša, a i sasvim solidno vodi loptu tako da u napadu može odigrati i playa.

boldano

Vi miješate predispozicije i talent.
Mi imamo regije koje su dio dinarskog gorja koje obiluju visokim i snažnim ljudima, koji imaju zato velike predispozicije za košarku, prvenstveno Dalmacija i Hercegovina, i ostali koji su naslonjeni na te regije.
Zašto od velikog talenta onda Zagorje,Međimurje,Slavonija,Podravina,Istra... nikad ne izbacuju reprezentativce, a kamo li svjetske igrače.

Talent je mentalna dimenzija, a predispozicije fizička.Te bajke o talentu nas samo odvode na krivi put