Zašto bi bilo bezveze?

Igrati uvodnu skupinu u Areni s jedne strane je strahoviti zamašnjak, ako to Peras posloži kako treba, ako se bude igrala brza i intenzivna košarka sa puno lakih poena, što u načelu publika (i ona nekošarkaška) voli, a ne taktičko nadmudrivanje do isteka napada.

Bud li to kako treba, i mi idemo dalje kao 2. ili 1., to će "povući" za sobom koju tisućicu navijača (otplo se nadam) kao i prije dviej godine. Jest da je Francuska malo dalje, ali, ako se dosegne nekakva kemija i uspostavi fluid s navijačima u tih 6 dana, zašto ne bi išli za njima, kao što to čine navijači nogometaša. Valjda će se naći tamo i koji navijač od naših iseljenika iz Francuske i Njemačke.

S druge strane, dobar rezultat u uvodnoj skupini se jednostavno očekuje (misli li itko pametan da ćemo biti 3., 4. ili da nećemo proći dalje?), što bi našima mogao biti "uteg oko vrata", pogotovo što s najvećim suparnicima za osvajanje skupine igramo u prva dva dana. Otvaranje porvenstva, nervoza prve (druge) utakmice, željna publika, mediji koji (klasika) napumpavaju atmosferu pričama o "povijesnom" natjecanju, skidanju "prokletstva" i slične gluposti koje nemaju veze sa sportom, a bremenite su za naše još uvijek psihom nejake košarkaše.

Eto, zbog svega toga mislim da će Peras ovo nastojati raditi po "svome", ali i s još jednom dodatnom dimenzijom opreza, ili ako hoćeš, dobre mjere. Svjestan je da idemo iz euforije u depresiju.