Znam da je nama koji vrijeme provodimo na košarkaškim forumima to teško razumijeti, međutim postoji postotak igrača koji košarku shvaća kao posao i igra je zbog novca, a ne zbog ljubavi. Leon Radošević je jedan od tih igrača, on je već kao junior htio odustati od košarke premda je bio među boljim juniorima Cibone. Kasnije je ipak sazrio i postao dobar igrač koji zarađuje ozbiljan novac. Očito je da kod njega ne postoji želja da provede 2 mjeseca u hotelu, karanteni i autobusu. Čovjek se želi nakon naporne sezone odmoriti i to je njegovo legitimno pravo. Privilegija igranja za svoju domovinu za neke nije dovoljno jak poziv. Tu je naravno i pitanje ega koji je kod profesionalnih sportaša izražen. Očito su Perić i Barać tražili garanciju da će biti među 12 s obzirom da više nisu mladci koji grade karijeru već veterani, što im Peras nije mogao pružiti. Tako da smo sad ostali na dosta skromnim opcijama na visokim pozicijama.
Što se tiče playmakera jasno je da će Laffayette ići. Pitanje Roko ili Rok prvenstveno ovisi o Ukićevom zdravlju, jer je i ovakav kakav je defenzivno polivalentniji i nema problema s vođenjem lopte protiv agresivne obrane, što je Stipčevićev najveći problem kroz karijeru.
Za onog zadnjeg vanjskog Peras će vjerojatno tražiti obrambenog specijalca koji može pogoditi tricu iz kuta. Tu bi trebala biti otvorena borba između Siriševića, Babića i braće Ramljak.
Kod visokih su Tomić i Šarić sigurni, a vrlo vjerojatno i Žorić jer može kvalitetno iskočiti na picku i dovoljno je pokretljiv da može igrati na 4 i 5. Bilan replicira dosta stvari koje Tomić radi dobro i loše, u nekakvim idealnim uvjetima mislim da ga Peras ne bi vodio jer nije borac, ali ovako izgleda da nema bolje alternative.
Moja prognoza:
Ukić
Laffayette
Simon
Bogdanović
Hezonja
Sirišćević
Babić
Rudež
Šarić
Žorić
Tomić
Bilan