Priča je ovakva.
Peras ima sigurne igrače: Ukić, Lafayette, Hezonja, Simon, Bogdanović, Rudež, Šarić, Tomić, Žorić. Dakle njih devet. 90 posto da je siguran i Bilan. Ostaju dva mjesta. Jedno bi trebalo ići Stipčević/Babić/Katić - potonji zbog potencijala, a jedno bi trebalo čekati malog Franju. Umjesto Franje bi mogao uletiti Zubčić ili eventualno neka četvroka.
Ta dva zadnja mjesta su ionako nebitna jer Peras je odavno izjavio da će igrati s 8,9, max 10 igrača pa je za očekivati da vodi mlađe.
Što se tiče Baraća i Perića. Oboje su out i prvenstva neće viditi. Vidit će ga jedino ako se nedaj bože Tomić ili Šarić ili netko ozljede na samom početku ili ne mogu iz nekog razloga trenirati (Šarić - zglob) pa budu out. (čitaj najkasnije do 10. 8.).
Stvar je kako ta dvojica nisu sigurni i tražili su jamsta za među 12 i nisu ih dobila. Bit ćemo pošteni i reći da Barać svojom kvalitetom Tomića može bolje zamijeniti nego Sobina pa i s 10 dana treninga u ekipi.
Je li sustav nepošten? Da! Ali moramo znati da nisu svi uvijek jednaki. Lijepo to ovako zvuči borba za domovinu, dres i tako dalje. Ali morate imati na umu da ti igrači žive od klubova, ne repke pa i oni žele postaviti neke svoje uvjete.
Da skratim, većina od ovih 12 što su u sv. Martinu je ionako višak i tog su svjesni.