Razgovarali smo uoči nedjeljnog fijaska, rekli ste da 'ako ne dobijemo Čehe, onda uopće ni ne moramo dalje', a da se 'sa Srbijom možemo ravnopravno nositi'. Od Češke smo na kraju izgubili s minus 21, dok Teodosić i društvo 'lete' ka polufinalu. Kako razmišljate danas?

"Ne mogu to objasnit, ovome se ni najmanje nisam nada'. A pogotovo ne da na momente gubimo s 30 razlike. Svaka čast Česima, ali bio sam neki igrač i dugo pratim košarku, jednostavno je nevjerojatno da netko tako jak, ispadne ovako nemoćan. Da mi uopće nismo mogli reagirat' na njihov skok, da smo imali toliko izgubljenih lopti, da nismo imali načina, da nismo imali igre, da nismo imali želje za išta, ma niti jedan potreban faktor za prolaz. Ovakvu nemoć odavno nisam vidija. Ne možemo mi osporit' našu reprezentaciiju, ima tu i mana i vrlina, roster nam je kratak, jesmo i fizički pali u zadnjih par utakmica, ali ja sam se nada' tom četvrfinalu sa Srbima pa šta bude. Pa opet, i da ne prođemo Srbe, ostala bi nam još jedna utakmica, borba za Olimpijske igre. Razumijete? Pa će doć' neka Latvija, ili Italija za to peto, šesto mjesto, napravit ćemo nekakav rezultat. Ali ovo...".

Tko po vama snosi najveću krivnju?

"Tomića pratim već godinama i ne znam šta se njemu dešava u reprezentaciji. Ne mogu objasnit zašto on tako igra za Hrvatsku. Pričam sa svima i ne znamo...Bogdanović je isto izvan forme ali on je prije nekoliko dana ima' potres mozga.Darijo ima tu svoju obrambenu energiju, ali je sve ostalo vrlo loše, igra toplo-hladno.Žora je bio na nivou ali i on je nesta' protiv Češke... Osnovna činjenica je da je ovo naša najjača ekipa. Mi nemamo bolje od Tomića, Žorića i Bilana. Jel' tako da nemamo? Mi imamo 'playa' kojega imamo. I sad treba vidit treba li 'renovirat' cijelu generaciju".

Većina medija, analitičara, ukupne sportske javnosti je tijekom prošloga tjedna iskazivala veliku vjeru u našu reprezentaciju. Kako je moguće da toliko ljudi tako krivo procijeni situaciju, uključujući i Vas?

"Morate znat da već dugo prije jedne naše utakmice nije bila veća mobilizacija nego prije Češke. Bio je to jedan veliki pozitivan naboj. Vjerojatno su nas i naši igrači malo zavarali pobjedama protiv očito slabijih protivnika u devet pripremnih utakmica. Bila je tu Litva bez dva važna igrača, oslabljena Njemačka, i činjenica je da smo većinu pripremnih utakmica uvjerljivo pobjeđivali i igrali strašnu obranu, dok je tu bio Tomas. Ali isto tako, svaki koš koji smo dali, dali smo uz puno krvi. Onda su nam se ozlijedili Tomas i Bogdanović, dva najvažnija igrača u pripremama. A o šutu da ne govorim, pa ljudi moji, danas nema igrača koji ne pogađa otvoren šut. Pa ni i u našoj A1 ligi! Jedan igrač Alkara, Borika..., ostavi ga samog - on će pogodit. Nije ni Češka nama pogađala neke lude, nerezonske šuteve, sve što su zabili bilo je iz izrađenih situacija, s otvorenih pozicija, dok mi s druge strane imamo 25 izgubljenih lopti. Pa ljudi moji, znate li vi što je 25 izgubljenih lopti u jednoj utakmici? Mi smo njima dodavali ravno u ruke! O čemu ćemo dalje pričat? Kakve analize? Šta je tu Peras kriv? Nije protv Češke ni treba' bit na klupi! To je bila jedna takva blokada u glavama da je to nevjerojatno! Sad idu priče da mi nismo toliko dobri koliko smo mi mislili. Ma dajte... To što su oni prikazivali u prve dvije utakmice, posebno protiv Grčke, to je bilo skoro savršeno. Kasnije je to padalo, problemi s Makedonijom, pa sa Gruzijom, ne znam što im se dogodilo, a vidim po svemu da ne znaju ni oni. Ja jednostavno ne vjerujem da su Bogdanović, Tomić i ostali zaboravili igrat".

Rekli ste nam da srpska reprezentacija nije ništa jača od naše. Stojite li i dalje pri tome?

"Ma ja sam reka' da se mi možemo s njima ravnopravno nosit, da oni po imenima nisu ništa jači. I da smo mi odigrali dobru utakmicu protiv Češke, sigurno bi se mogli ravnopravno nadigravat sa Srbijom. Ali eto, ispalo je da to bila samo nada koja tinja. A osim toga, ja sam se nada' da ako ispadnemo od Srbije, onda ćemo se potuć za Olimpijske igre. Razumijete? Moraš uvijek davat nadu! Pa i Cibona je krenula u Beograd protiv tri izvanredna protivnika pa je osvojila ABA ligu. Ja ne kažem da je Srbija loša, po meni je za Srbiju po ovome ždrijebu neuspjeh sve osim ulaska u finale, sad im se otvorilo sve. Ma zvali su me i novinari iz Srbije. Ali pogledajte po imenima - zašto je srpska reprezentacija jača od naše? Po čemu? Imaju dva klasna igrača, Teodosića i Bjelicu, i Raduljicu u velikoj formi, Kalinić i ostali su dobri igrači, a pogledajte naše - Barcelona, Real, NBA, Efes, pa nema gdje nisu igrali".

Jesu li naši igrači precijenjeni? Nismo li i mi mediji 'napumpali' njihovu vrijednost kao što se ovih dana može čuti u komentarima forumaša i u analizama košarkaških legendi?

"Ma nisu, zašto? Zbog čega? Pa izgledali smo dobro na početku, imali smo ozljede ključnih igrača - od prvog 'playa' Lafayettea preko glavnog obrambenog igrača Tomasa do našeg najboljeg igrača Bogdanovića. A da ne govorim o vječnom problemu 'playa'. Jel' tako? To nam se ponavlja već stoljećima, da tako kažem. Mi godinama igramo bez pravog 'playa'. Pa pogledajte - Teodosić je pola ekipe Srbije! A da ne govorim što Spanoulis znači za Grčku. Pa jel' znate vi tko je bio 'alfa i omega' Splita u najboljim vremenima? Sretenović! Svaka čast i Rađi, i Kukoču iSobinu, ali Sretenović je sve uštimava'. Svaku povratnu bi pogodija! Dava' je osam poena po utakmici i bija je najbolji igrač Splita! Pa ja sam igra' s velikim igračima, pa znam šta znači 'play'. Igra' sam najprije sa Slavnićem, pa s Jarićem, pa sDraženom, u Zadru s Komazecom, Pahlićem, da ne nabrajam dalje. Ljudi moji, znate li vi šta je to kad ti 'play' podijeli dvije lopte na zicer? A ne - mi sve idemo na silu i neko forsiranje".

Zašto godinama nemamo pravog 'playa'?

"A svi me to pitaju. Nemamo! Pa mi smo sve najbolje doveli. Koga smo još trebali dovest a da nije tu?".

Treba li se 'zahvaliti' igračima koji dugi niz godina nisu pravi, koji slabe cijelu momčad i dati priliku mladima koji obećavaju - Zupcu, Benderu, Žižiću, Slavici, Arapoviću..., pronaći pravog razigravača, makar je to nakon godina nebrige lakše reći nego napraviti.

"Naravno, oni sada mogu doći. Nama neki s 30 i više na leđima igraju godinama i vidi se da to ne ide. A sad je prilika, dvije godine nas neće biti na velikom natjecanju, Olimpijadu propuštamo, ajmo nešto novo napravit jer ovo više nema smisla. I idemo tražit, idemo napravit toga 'playa', bez njega ljudi moji nema ništa".

Postoji li netko tko mora sam shvatiti da nije za reprezentaciju?

"Teško je sada ovako nekoga otpisivat. Ja se nadam da će se oni sami prepoznat. Netko zbog umora, netko zbog ozljeda, netko zbog zasićenosti... Netko će se tu sigurno prepoznat, ali promjena treba bit. Svi se trebaju pogledat u ogledalo, krenuvši od mog Darija. Ja njemu sam kažem: 'Darijo, stani pred ogledalo i sinko moj, pogledaj se i upitaj: Da li si ti taj? Radiš li ono što trebaš radit? Tvoja energija nije upitna, ali sve drugo je problematično. Imaš 21 godinu, zadnje ti je vrijeme da se probudiš. Šta znači ako ti skočiš i uzmeš loptu ako onda promašiš otvoren šut, ili ako daš loptu ravno u ruke protivniku... Neću govorit o drugim imenima, ali ovo je nepojmljivo, ovo je nemoguće što se dogodilo. Pa nikoga ja ne podcjenjum, ali ljudi moji, Češka je drugi razred europske košarke, jel' tako? Oni su možda negdje između šestog i desetog mjesta, odigrali su momci timski i sve to stoji, ali mi smo sebe sami izbacili. Pa šta je ovo bilo? Pa nije to bilo ni ono 'lako ćemo'. Mi smo ispali smiješni, pa ljudi su iz kafića masovno izlazili vanka, od 50 ljudi u kafiću, ostalo je nas pet gledat' utakmicu. 45 ljudi je izašlo vanka na po' utakmice, ja to u životu nisam vidija. Jel' vi znate šta to znači?".

Atmosfera je bila brazilska: već do treće utakmice, protiv Makedonije, Kolinda, Ivan i Tomislav su bili otprilike i jedini gledatelji u zagrebačkoj Areni. A uz dobru atmosferu, jasno, došao je i dobar rezultat.

Da će stvari krenuti po kurcu – a kad je riječ o hrvatskoj košarci, koja u kurcu stanuje već više od dvadeset godina i ima tamo prijavljeno stalno boravište i državljanstvo, ta tendencija ima posebno značenje – bilo je jasno još prije dva i pol mjeseca, početkom ljeta, kad je na izbornom Saboru Hrvatskog košarkaškog saveza Danka Radića na mjestu grobara hrvatske košarke zamijenio nekadašnji ministar financija Ivan Šuker.

U urološkom frazeološkom rječniku ta tendencija, to dakle kad stvari iz kurca krenu po kurcu, definiran je i objašnjen upravo kao zamjena Radića i Šukera: posljednji put kad je ta zamjena izvedena – kad je, naime, 2003. predsjednik HKS-a Ivan Šuker odlazio za Sanaderova ministra financija, a zamijenio ga Danko Radić – hrvatska je reprezentacija već drugi put uzastopce apstinirala od Olimpijskih igara, a veličanstvenim sedmim mjestom na Euru ostala je i bez Svjetskog prvenstva.

Hrvatska pseudonim za Sjevernu Koreju

Bilo je to već treće uzastopno prvenstvo svijeta bez Hrvatske, i tamo su već zaboravili da ta država postoji. Sedam godina kasnije, recimo, kad se Hrvatska konačno pojavila na svjetskom prvenstvu, u Fibi su najozbiljnije sumnjali da se to Sjeverna Koreja prijavila pod pseudonimom. Kad su pak na tom prvenstvu uspjeli pobijediti samo Iran i Tunis, završivši s Angolom na 14. mjestu, korejski je savez dobio posljednje upozorenje da više ne pokušava slične stvari.

Takvu hrvatsku košarku Ivan Šuker je od Danka Radića preuzeo prije dva i pol mjeseca na izbornom Saboru HKS-a u zagrebačkom muzeju Mimara. I teško da je za takvu primopredaju bilo pogodnijeg mjesta od muzeja: hrvatska košarka udobno se tamo smjestila uz artefakte Etrurije, Perzije, Sumera i ostalih nestalih civilizacija.

Jedna posjetiteljica iz Japana, pričaju svjedoci, onesvijestila se kad je drvena statua sjedećeg Bude iz 13. stoljeća iznenada ustala s postolja, odgegala se do mikrofona i zahvalila na ukazanom povjerenju za novi mandat predsjednika Saveza.

Hadezeovci su i inače, poznata je to stvar, dobri u biranju prikladnih mjesta: dosta se sjetiti kako je historijska sjednica hrvatskog Sabora o raskidanju svih državnopravnih veza s Jugoslavijom održana u podrumu upravne zgrade nacionalne naftne kompanije.

Naravno, it's all about HDZ.

Dva i pol mjeseca prije prvenstva Europe, čiju je jednu skupinu dobila i Hrvatska, HDZ je prepoznao priliku za sjajan predizborni marketing.

Šukeri financijaši

Nova generacija hrvatske košarke, predvođena Šarićem i Hezonjom, obećavala je velike stvari, i „stožerna stranka hrvatskoga naroda“ odlučila se ukrcati u taj vlak, pa pretvoriti i košarkaški savez u nogometni. Ispala je zgodna koincidencija da su i za taj imali jednog Šukera: ovaj ne samo da se pomalo bavio financijama - baš kao i predsjednik nogometnog saveza Davor Šuker, osuđen u Njemačkoj zbog krađe antičkih novčića – nego je bio i sam ministar financija.

„Prvi korak je odmah sutra u kancelariji vidjeti kako da se riješi slučaj Bender“, rekla je u svom nastupnom govoru drvena statua Bude iz Muzeja Mimara, i koliko sutradan već famozni slučaj sa sponzorskim ugovorima HKS-a i Dragana Bendera riješen je tako da senzacionalna nada hrvatske košarke, jedan od najdarovitijih juniora svjetske košarke, nije igrao ni na Europskom prvenstvu za mlađe od 19, ni mjesec dana kasnije na onome za mlađe od 18 godina.

Kao i obično, HDZ je računao da nitko od glasača ne pamti njihova iznevjerena obećanja. I, kao i obično, bili su u pravu.

Slučaj Bender zaboravljen je istog trenutka kad je „riješen“, jer pred Hrvatskom je bila „majka svih bitaka“, Europsko prvenstvo čiju će grupnu fazu igrati u Zagrebu.

„Još je dva mjeseca do Eurobasketa i želio bih da Zagreb živi s Eurobasketom“, podsjetio je novi predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza. „Htio bih da Zagrepčani na svakom koraku osjećaju da se nešto događa, jer ako to ne postoji onda to nije prava stvar. Ako postignete dobru atmosferu i još k tome dođe rezultat, onda je to najveći plus za nas.“

Brazilska atmosfera u Zagrebu

Kao i obično, HDZ je računao da nitko od glasača ne pamti njihova iznevjerena obećanja. I, kao i obično, bili su u pravu.

Sve do samog početka Eurobasketa nitko nije imao pojma da je i Hrvatska jedan od organizatora prvenstva. Da se igra u Zagrebu, Hrvatska je shvatila negdje početkom druge četvrtine prve utakmice, protiv Slovenije, kad su kamere Hrvatske televizije na tribinama uhvatile predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar Kitarović i predsjednika košarkaškog saveza Ivana Šukera zajedno s njihovim šefom Tomislavom Karamarkom.

Atmosfera je bila brazilska: već do treće utakmice, protiv Makedonije, Kolinda, Ivan i Tomislav su bili otprilike i jedini gledatelji u zagrebačkoj Areni. A uz dobru atmosferu, jasno, došao je i dobar rezultat. Nakon poraza od Grčke, i mučenja protiv Makedonije i Nizozemske, u posljednjoj utakmici grupne faze u Zagrebu Hrvatska je s trinaest koševa razlike izgubila od Gruzije, kojoj je to u cjelokupnoj povijesti države bila ukupno četvrta pobjeda na europskim prvenstvima.

I dobra atmosfera i dobri rezultati zaboravljeni su, međutim, istog trenutka kad je Hrvatska nakon katastrofe protiv Gruzije napustila Zagreb, jer pred Hrvatskom je bila „majka svih bitaka“: nakon osmine finala koju je u francuskom Lilleu valjalo odraditi protiv Češke, Hrvatsku je u četvrtfinalu čekala Srbija.

Sa sportskog aspekta - odlično?

„Ako ćemo sve skupa, možemo biti zadovoljni. Nešto se moglo napraviti bolje, ali sa sportskog aspekta bilo je odlično“, izjavio je drveni Buda nakon poraza od Gruzije i završetka grupne faze prvenstva. „Gledali smo nekoliko sjajnih utakmica i žao mi je što je malo gledatelja to vidjelo. Iskreno, očekivao sam puno više gledatelja na našim utakmicama. Drugi put ćemo biti pametniji i snalažljiviji."

Sa sportskog aspekta bilo je odlično?

„Veseli me što smo ne baš sjajnim igrama pokazali se kao sigurna ekipa“, objasnio je Šuker. „Očekujem da u četvrtfinalu sa Srbijom budemo pravi. Srbi su pokazali sjajnu igru, ali možda nije dobro biti na početku u formi."

Kao i obično, HDZ je računao da nitko od glasača ne pamti njihova iznevjerena obećanja. I, kao i obično, bili su u pravu.

Predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza najavio je četvrtfinale sa Srbijom genijalnom tezom kako „nije dobro na početku biti u formi“, objašnjavajući zašto je hrvatska reprezentacija katastrofalno odigrala prvi dio prvenstva, ali i zašto će „biti pravi“ protiv Srba, košarkaških amatera, nevježa i luzera koji su budalasto i naivno odmah na početku bili u formi.

Problem su ispala Fibina osebujna tumačenja pravila košarkaške igre, po kojima se osmina finala igrala prije četvrtfinala, pa je Hrvatska, koja je formu tempirala za Srbiju, morala igrati protiv Češke.

Osebujna Fibina pravila

Mudro vođena od Ivana Šukera i HDZ-a – Tomislav Karamarko pred utakmicu se čak i uslikao s reprezentativcima za svoj Facebook profil - Hrvatska je, sve bruseći formu za kraj prvenstva i čuvajući se za Srbiju, izgubila od Češke sa dvadeset koševa razlike. A onda je uslijedio novi šok: prema Fibinim osebujnim tumačenjima pravila košarkaške igre, zbog poraza u osmini finala Hrvatska je izbačena s prvenstva i ostala bez prilike da ispune „očekivanja“ predsjednika Šukera i „bude prava protiv Srbije“.

Izvanredna organizacija, fantastični rezultati i mudra strategija, sve je, međutim, zaboravljeno istog trenutka kad su se reprezentativci vratili u Zagreb. Čak je i Tomislav Karamarko početkom posljednje četvrtine, kad je postalo jasno da će strašna Češka razbiti Hrvatsku, sa svog Facebooka skinuo fotografiju s košarkašima.

„Idemo dalje, život ide dalje“, iz neistraženih dubina svoje mudrosti javio se drveni sjedeći Buda iz Mimare. „Ispričavamo se ljubiteljima košarke, a sad se idemo okrenuti mladima.“

A njegov guru Tomislav Karamarko vratio je na Facebook zajedničku fotografiju s reprezentacijom tek nakon što je domislio još veću mudrost. „Tko ne zna prihvatiti poraz, pobjedu nije ni zaslužio“, zakačio je Karamarko izreku oko čijeg značenja će se sljedećih decenija voditi epski prijepori između egzistencijalista iz kruga Homera Simpsona i Grunfove filozofske škole protiv marksista iz svjetske košarkaške federacije, po čijem osebujnom tumačenju „onaj tko ne zna prihvatiti poraz u osmini finala pobjedu u četvrtfinalu nije ni dočekao“. Ili tako nekako.
It's all about HDZ

Jer, shvatili ste valjda već do početka druge četvrtine prve utakmice, nema to nikakve veze s košarkom: it's all about HDZ. Kad Ivan Šuker izjavi, „drugi put ćemo biti pametniji i snalažljiviji“ – posve svejedno kaže li to kao predsjednik košarkaškog saveza nakon poraza protiv Češke na Europskom prvenstvu 2015., ili kao ministar financija nakon poraza na izborima 2010. – posve je izvjesno da će stvari krenuti po kurcu.

Kao i obično, HDZ računa da nitko od glasača ne pamti njihova iznevjerena obećanja, i kao i obično, bit će u pravu. 

Njihovi glasači, naime, u Hrvatskoj stanuju već više od dvadeset godina, i imaju tamo prijavljeno stalno boravište i državljanstvo.