Hrvatska reprezentacija za EP 2015.
Objektivno Peras se pokazao kao nedorastao za ovaj posao. Niz grešaka je napravio u odabiru i vođenju. Od samog početka, ali svi smo bili za njega nakon Skandinavca pa se neke stvari nije spominjalo... Sada je vidiljivo i da on nije dovoljno žestok motivator ni prije ni za vrijeme utakmice, problem je njegov karakter.
Meni se Itoudis čini daleko najboljim izborom, ali nema šanse jer on vjerojatno ne bi pristao na ove domaće igrice i trgovine. To nam je i ključni problem svakog sporta od nogometa, rukometa, košarke... Ja vjerujem da bi Itoudis došao za korektne novce jer vođenje repke je uvijek veliki plus u CV-u.
Golemac? To ne bih niti komentirao. Strašno.
Kao i veterani Aco i Jasmin. Božesačuvaj.
Meni se Itoudis čini daleko najboljim izborom, ali nema šanse jer on vjerojatno ne bi pristao na ove domaće igrice i trgovine. To nam je i ključni problem svakog sporta od nogometa, rukometa, košarke... Ja vjerujem da bi Itoudis došao za korektne novce jer vođenje repke je uvijek veliki plus u CV-u.
Golemac? To ne bih niti komentirao. Strašno.
Kao i veterani Aco i Jasmin. Božesačuvaj.
[uredio Jeffrey - 15. rujna 2015. u 15:37]
Jikkah je napisao/la:
Puno čitam ovaj forum, rijetko pišem ali ima nekih nedslijednosti u svemu što smo čuli, a i licemjerja od nekih igrača...Situacija pred kraj utakmice s Grčkom: prenosi se naš time-out i Perasović nacrta akciju te govori kako lopta treba doći do Krune (Simona), Šarić ide izvoditi loptu i baca balon prema Hezonji, jedva dodiruje loptu, izlazi van i lopta za Grčku.
Potom čitam procjene kako je Hezonja introvertirani mladić, a iskreno govoreći bilo je na granici odvratnog gledati ga kako psuje boga gotovo svaki put kada su ga prikazivali u krupnom planu... Kakav introvertirani mladić?!
Nadam se dobrom i realnom izborniku, najbolje strancu koji bi bar u početku bio imun na prijašnje zasluge, potencijale i razne druge nekošarkaške stvari kojih očito oko reprezentacije ima.
Vidi cijeli citat
Kakve to veze ima jedno s drugim?
Moja duša živi za tebe...kad je tesko i kad sunce miluje...
Itudisu, na stranu sve drugo, bi valjda plus bio ne samo što je zagrebački đak, nego što i vrlo dobro psuje na hrvatskom. Šalu na stranu, našima zbog osobite psihologije (eh, kada bi se mediji dogovorili da nitko idućih 10 godine ne zucne o medalji, kao ni o prokletstivima silaska s podija, pa da se piše jedino o košarci) trebao netko tko u pravo vrijeme zna dignuti glas i trgnuti ih iz ove letargije u koju su upali. Recimo, protiv grka, Peras na time-outu (kada se po govoru tijela vidjelo da su se prestali boriti) ih kao retorički pita "...nije valdja da ste se predali...", tonom koji je primjereniji akademskom nastupu mentora, a ne trenera u utakmcii koja je itekako značila. Ja sam očekivao da će ih psovati, vikati, ako treba i teatralno razbiti tablu o pod, kad ono kamilica...
Itudis, sve kada bi ta priča imala imalo osnove u njegovoj volji, kada bi se našao novac, bi bio trener za rezultat. Pitanje je bi li se htio prihvatiti dugogodišnjeg rada i uvođenja mladih u reprezentaciju. Kvalifikacije za EP se čine kao idealna razina natjecanja, da se sa ponešto osvježenim rosterom iduće godine ostvari minimalan rezultat (odlazak na EP), a onda za dvije godine, da se jedno 4-6 igrača iz 1994-1997 može kvalitetno uključiti u rotaciju. Ne znam koliko to dopuštaju kalendari natjecanja (ABA, A1), ali za pomlađenu momčad, pogotovo bez NBA dvojca, bez Darija u Efesu (ako Duda nije pustio Mijatovića, moguće da ne bi ni Darija), ali za te mlade ne bi bilo loše organizirati tjedna okupljanja u pauzama natjecanja, možda i kakvu turnejicu. Evo, ako bi to bio Nazor, idelano bi bilo da prihvati poziv trenera Arizone s kojim se nadmetao u finalu U19 i odvede tu pomlađenu reprezentaciju na jednu kratku turneju. Nešto nalik onome što su radili Novosel u 70-tima, pa Ćosić u 80-tima. Ne mora biti ta osoba, ali je činjenica da Nazor ima odnos trener-igrač sa većinom onih koji bi igrali 2017., osim Bojana. Eto, i "problematični" Hezonja je poslao nekakav twit Arapoviću prilikom čestitanja na U19 srebru, i dodao da mu pozdravi Zornu (Nazora). On je znao kako upravljati sa Hezonjom, istina sa 16 i 17 godina. Njega nekako prvog vidim u ulozi trenera/mentora/radnika na duge staze, a već ima izgrađen odnos i rezultate sa velikom većinom tih igrača.
Itudis, sve kada bi ta priča imala imalo osnove u njegovoj volji, kada bi se našao novac, bi bio trener za rezultat. Pitanje je bi li se htio prihvatiti dugogodišnjeg rada i uvođenja mladih u reprezentaciju. Kvalifikacije za EP se čine kao idealna razina natjecanja, da se sa ponešto osvježenim rosterom iduće godine ostvari minimalan rezultat (odlazak na EP), a onda za dvije godine, da se jedno 4-6 igrača iz 1994-1997 može kvalitetno uključiti u rotaciju. Ne znam koliko to dopuštaju kalendari natjecanja (ABA, A1), ali za pomlađenu momčad, pogotovo bez NBA dvojca, bez Darija u Efesu (ako Duda nije pustio Mijatovića, moguće da ne bi ni Darija), ali za te mlade ne bi bilo loše organizirati tjedna okupljanja u pauzama natjecanja, možda i kakvu turnejicu. Evo, ako bi to bio Nazor, idelano bi bilo da prihvati poziv trenera Arizone s kojim se nadmetao u finalu U19 i odvede tu pomlađenu reprezentaciju na jednu kratku turneju. Nešto nalik onome što su radili Novosel u 70-tima, pa Ćosić u 80-tima. Ne mora biti ta osoba, ali je činjenica da Nazor ima odnos trener-igrač sa većinom onih koji bi igrali 2017., osim Bojana. Eto, i "problematični" Hezonja je poslao nekakav twit Arapoviću prilikom čestitanja na U19 srebru, i dodao da mu pozdravi Zornu (Nazora). On je znao kako upravljati sa Hezonjom, istina sa 16 i 17 godina. Njega nekako prvog vidim u ulozi trenera/mentora/radnika na duge staze, a već ima izgrađen odnos i rezultate sa velikom većinom tih igrača.
[uredio Jotojoto - 15. rujna 2015. u 15:50]
obećao sam adminu da ću biti dobar
basketas je napisao/la:
Jikkah je napisao/la:
Puno čitam ovaj forum, rijetko pišem ali ima nekih nedslijednosti u svemu što smo čuli, a i licemjerja od nekih igrača...Situacija pred kraj utakmice s Grčkom: prenosi se naš time-out i Perasović nacrta akciju te govori kako lopta treba doći do Krune (Simona), Šarić ide izvoditi loptu i baca balon prema Hezonji, jedva dodiruje loptu, izlazi van i lopta za Grčku.
Potom čitam procjene kako je Hezonja introvertirani mladić, a iskreno govoreći bilo je na granici odvratnog gledati ga kako psuje boga gotovo svaki put kada su ga prikazivali u krupnom planu... Kakav introvertirani mladić?!
Nadam se dobrom i realnom izborniku, najbolje strancu koji bi bar u početku bio imun na prijašnje zasluge, potencijale i razne druge nekošarkaške stvari kojih očito oko reprezentacije ima.
Vidi cijeli citat
Kakve to veze ima jedno s drugim?
Vidi cijeli citat
Introvertiranost se u psihologiji definira kao orijetacija pojedinca "prema unutra", koja uvjetuje proživljanje emocija i događaja na manje manifestan način. To su ljudi koji svoje emocije doživljavaju i nose se s njima u sebi. Najjednostavnije rečeno na njima se njihove emocije manje vide, a uz to ide najčešće i zatvorenost prema okolini. Prema tome ima veze jer, netko tko skače na suca nakon pogrešno dosuđenog faula, psuje kontinuirano i belji se protivniku nakon blokade nije introvertirana osoba.
Netko je to ranije pisao na forumu, stvarno mi se ne da tražiti, a taj očito ne zna što znači pojam introvertiranost.
basketas je napisao/la:
Jikkah je napisao/la:
Puno čitam ovaj forum, rijetko pišem ali ima nekih nedslijednosti u svemu što smo čuli, a i licemjerja od nekih igrača...Situacija pred kraj utakmice s Grčkom: prenosi se naš time-out i Perasović nacrta akciju te govori kako lopta treba doći do Krune (Simona), Šarić ide izvoditi loptu i baca balon prema Hezonji, jedva dodiruje loptu, izlazi van i lopta za Grčku.
Potom čitam procjene kako je Hezonja introvertirani mladić, a iskreno govoreći bilo je na granici odvratnog gledati ga kako psuje boga gotovo svaki put kada su ga prikazivali u krupnom planu... Kakav introvertirani mladić?!
Nadam se dobrom i realnom izborniku, najbolje strancu koji bi bar u početku bio imun na prijašnje zasluge, potencijale i razne druge nekošarkaške stvari kojih očito oko reprezentacije ima.
Vidi cijeli citat
Kakve to veze ima jedno s drugim?
Vidi cijeli citat
Zdovc čisto o.k., iskustva sa velikih natjecanja, radio već u Splitu, odlično koristi resurse. Subotić ne stane u rečenicu s njim. Više nekakav šmeker, nego radnik koji bi se zatvorio u dvoranu i drilao dojučerašnje juniore.
[uredio Jotojoto - 15. rujna 2015. u 15:53]
obećao sam adminu da ću biti dobar
http://www.vecernji.hr/kosarka/vrijeme-za-rez-samo-mladost-moze-promijeniti-nesto-na-bolje-1024762
Bokte mazo, kakav alibi teks Brajdića.
Znači, cijeli tekst je intoniran kao što je i naslovljen - "uvođenje novog igračkog vala". A onda eksplicitno piše da se ne smijemo odreći Tomića, Žorića ni Simona, te da su zapravo jedini koji trebaju "stradati" - Ukić i Tomas!?!??! S obzirom na Tomasovo stanje, jedini na listi za odstrijel je Ukić.
Slažemo se svi da se ni Roko nije proslavio na ovom Eurobasketu na kraju, ali stvarno je odigrao većinom korektnu obranu, imao solidan postotak šuta i ok omjer asista i izgubljenih. Da nekako "proizvedemo novog pleja", ne mogu zamisliti boljeg backupa od Ukića, ako još bude u formi.
I još se zaziva - novi amer.
Ja stvarno ne znam što reći.
Bokte mazo, kakav alibi teks Brajdića.
Znači, cijeli tekst je intoniran kao što je i naslovljen - "uvođenje novog igračkog vala". A onda eksplicitno piše da se ne smijemo odreći Tomića, Žorića ni Simona, te da su zapravo jedini koji trebaju "stradati" - Ukić i Tomas!?!??! S obzirom na Tomasovo stanje, jedini na listi za odstrijel je Ukić.
Slažemo se svi da se ni Roko nije proslavio na ovom Eurobasketu na kraju, ali stvarno je odigrao većinom korektnu obranu, imao solidan postotak šuta i ok omjer asista i izgubljenih. Da nekako "proizvedemo novog pleja", ne mogu zamisliti boljeg backupa od Ukića, ako još bude u formi.
I još se zaziva - novi amer.
Ja stvarno ne znam što reći.
evo kopiram komentar koji je postavio netko na članku iz večernjeg lista..neznam o kome se radi
Nisam neko zvučno ime kao Rađa ili Kukoč, ali u moje vrijeme nisam ni bio tako loš. Oni koji su pratili košarku, znat će tko sam. Povodom ove sramote koju su nam priredili naši košarkaši apsolutno se slažem sa Dinom. Nije ta destrukcija od jučer, traje to već 20-ak godina, od osamostaljenja Hrvatske, kada su se grabile pozicije i fotelje kako u politici, u firmama, tako i u sportskim savezima. Trebalo se uhljebiti naravno tamo gdje ima novaca. Tako su u hrvatski košarkaški savez kao i u druge gradske saveze došli neki ljudi (uhljebi), koji su u moje vrijeme eventualno mogli nositi vodu igračima za vrijeme time-out-a. Ne podcjenjujem te ljude (koji će se sami prepoznati), jer nositi vodu je isto častan posao, ali to je bio njihov realan domet. No kako to biva, divlji istjeraše pitome, ti isti su došli na neka značajna mjesta u savezu jer su bili poslušnici, i njihovim uhljebljenjima su bili zagarantirani glasovi onima koji su ih uhljebili. Nije tajna, koliko je bilo previranja, pučeva, glasovanja i nadglasavanja, nije tajna da je Danko Radić svojedobno napravio takvo umreženje i da je svaki pokušaj dobronamjernih košarkaških znalaca bio osujećen i stavljen na marginu. Ljubav……… U moje vrijeme, napravivši prve košarkaške korake i Industromontaži (poznati rasadnik izvrsnih igrača), imao sam sreću da treneri nisu bili samo treneri, bili su i pedagozi, znali su nam prenijeti i naučiti nas košarku, ali povrh svega usaditi nam ljubav prema njoj, i naučili nas sportskom inatu. Učili su nas da postanemo ispravni ljudi ali i sportski mangupi, i još nešto, možda najvažnije za košarku, to je to kolektivni sport. Trenirali smo i igrali, izgarali na terenu iz ljubavi prema tom sportu, a kada bi dobili tramvajski pokaz to je bilo slavlje. Nešto kasnije dobivali smo i neke stipendije (koje su u usporedbi sa današnjim primanjima košarkaša bile zaista mizerne), ali nama dostatne. Neću biti licemjer, dobro nam je došao taj novac ali i da ga nije bilo igrali bi sa istim žarom, jer smo igrali radi ljubavi prema košarci, radi prestiža, braneći boje kluba, a da ne govorim o časti igrati za reprezentaciju. Bila je to romantika između nas i tog sporta. Naravno bilo je i puno lakše, jer mi smo imali svoje idole, Jordane u likovima, Kreše Ćosića, Nikole Plećaša, Gjergje, Šolmana, Jerkova, Praje, Kiće, Moke, Kinđže, Skansija, Varajića, Jelovca, Knege, Simonovića, Radovanovića, Skročea, Vilfana i da ne nabrajam više, imali smo na desetke idola od kojih smo upijali svaki pokret i svaku fintu. Da…. bilo je puno lakše raditi sa nama jer su nas stariji igrači odgajali, naučili nas što je to hijerarhija, poštovanje, odnos prema kolektivu, ekipi, suigračima, bili smo kao spužve, upijali smo taj dril i odgoj. Dobro Dino Rađa govori (a njegova generacija je zadnja koja je imala takav odgoj), morali su nam braniti haklove, jer smo bili u stanju čitav dan provesti na terenu, iz ljubavi Pitam se, danas….jedan kadet, junior, sa kojom se zvijezdom može poistovjetiti, željeti postati kao ON, upijati pokrete, driblinge, finte. Nula, nema, tragedija. Nepojmljivo mi je danas gledati seniore, reprezentativce koji igraju u velikim klubovima, da ne zagrađuju poslije šuta, da ne prepoznaju zonski presing (kao protiv Grčke, 3 min. prije kraja), pa bacaju loptu protivniku u ruke, a to su osnove košarke, to se uči u školama košarke u uzrastu kadeta do iznemoglosti tako da postane automatizam. Naravno nije Peras kriv za ovu sramotu, možda je mogao drugačije posložiti ekipu, ali naučiti igrače osnovama košarke, usaditi im ljubav prema košarci, naučiti ih da je košarka kolektivni sport te da 12 dobrih individualaca ako ne dišu zajedno ne čine dobru, homogenu ekipu…… to su ih trebali odavno naučiti neki drugi kada su bili puno mlađi. Nekada davno su govorili bez uvrede ostalim sportašima, da su odbojka i košarka akademski sportovi, čini mi se da ta izreka danas apsolutno ne vrijedi. Profesionalizam…… Mislim da je profesionalizam na neki način ubio tu ljubav prema sportu. Oni danas igraju, na prvom mjestu radi novaca, osobnog prosperiteta, ekonomske budućnosti poslije sportske karijere. Ali ako si profesionalac onda moraš dati maximum, bez obzira koji grb nosiš na prsima, jer pitam se koji bi klub želio angažirati Tomića a da igra tako kao što igra za repku. Da li je njemu i inima (čast pojedincima), samo novac pred očima kao motivacija za dobru igru. Izdvojio sam Tomića jer je on frapantni primjer različite igre za klub i reprezentaciju. Gdje su nestali ponos, čast, ljubav prema domovini, sportski inat? Zar u ovim novim postavkama koje je donio profesionalizam, moramo imati u ekipama psihologe, psihijatre koji će znati motivirati naše zvijezde i zvjezdice te ih naučiti kakav bi odnos trebao biti prema reprezentaciji, grbu na grudima, i suigračima. Kao što rekoh na početku, odavno to kod nas ne funkcionira, radikalno treba ukloniti sve uhljebe iz svih saveza (naravno one koji su nesposobni, one kojima puca k….c za napredak hrvatske košarke ali im je bitno da plaća na kraju mjeseca sjedne na račun), posvetiti se najmanjim uzrastima i iz temelja izgraditi nove generacije, naravno sa stručnim trenerima. Zamoliti novinare (košarkaške stručnjake), da ne napuhavaju i ne uzdižu do neba, nove talente, kao i managere, da puste te klince da stasaju, da se izgrade kao ljudi i sportaši pa neka ih potom stave na svjetsko i europsko tržište. Bilo je i svijetlih primjera u ovih zadnjih 20-ak godina, Krešimir Žganec je radio dobar posao sa svojom školom košarke, Cedevita je sa ulica pokupila masu klinaca i dobro rade, ali mora se donijeti Master plan na nacionalnom nivou, što, kako i gdje želimo da nam košarka bude u slijedećih 20 godina. Neosporno je da smo sportska nacija, da imamo znanje, da imamo vrhunske stručnjake koji su bili distancirani, maknuti, radi sitnih i krupnih interesa pojedinaca koji su od saveza napravili osobnu firmu, te zaposlili podobne, poslušne a nestručne. Nije lako krenuti iz početka, pogotovo u doba recesije, u državi koja je u previranju, ogrezloj u lopovluku, nepotizmu, podijeljenoj na lijeve i desne, ali po meni je bolje krenuti iz početka nego živjeti na iluzijama koje su nam se razbile o glavu na utakmici protiv Češke. Pozdrav svim zaljubljenicima košarke
Nisam neko zvučno ime kao Rađa ili Kukoč, ali u moje vrijeme nisam ni bio tako loš. Oni koji su pratili košarku, znat će tko sam. Povodom ove sramote koju su nam priredili naši košarkaši apsolutno se slažem sa Dinom. Nije ta destrukcija od jučer, traje to već 20-ak godina, od osamostaljenja Hrvatske, kada su se grabile pozicije i fotelje kako u politici, u firmama, tako i u sportskim savezima. Trebalo se uhljebiti naravno tamo gdje ima novaca. Tako su u hrvatski košarkaški savez kao i u druge gradske saveze došli neki ljudi (uhljebi), koji su u moje vrijeme eventualno mogli nositi vodu igračima za vrijeme time-out-a. Ne podcjenjujem te ljude (koji će se sami prepoznati), jer nositi vodu je isto častan posao, ali to je bio njihov realan domet. No kako to biva, divlji istjeraše pitome, ti isti su došli na neka značajna mjesta u savezu jer su bili poslušnici, i njihovim uhljebljenjima su bili zagarantirani glasovi onima koji su ih uhljebili. Nije tajna, koliko je bilo previranja, pučeva, glasovanja i nadglasavanja, nije tajna da je Danko Radić svojedobno napravio takvo umreženje i da je svaki pokušaj dobronamjernih košarkaških znalaca bio osujećen i stavljen na marginu. Ljubav……… U moje vrijeme, napravivši prve košarkaške korake i Industromontaži (poznati rasadnik izvrsnih igrača), imao sam sreću da treneri nisu bili samo treneri, bili su i pedagozi, znali su nam prenijeti i naučiti nas košarku, ali povrh svega usaditi nam ljubav prema njoj, i naučili nas sportskom inatu. Učili su nas da postanemo ispravni ljudi ali i sportski mangupi, i još nešto, možda najvažnije za košarku, to je to kolektivni sport. Trenirali smo i igrali, izgarali na terenu iz ljubavi prema tom sportu, a kada bi dobili tramvajski pokaz to je bilo slavlje. Nešto kasnije dobivali smo i neke stipendije (koje su u usporedbi sa današnjim primanjima košarkaša bile zaista mizerne), ali nama dostatne. Neću biti licemjer, dobro nam je došao taj novac ali i da ga nije bilo igrali bi sa istim žarom, jer smo igrali radi ljubavi prema košarci, radi prestiža, braneći boje kluba, a da ne govorim o časti igrati za reprezentaciju. Bila je to romantika između nas i tog sporta. Naravno bilo je i puno lakše, jer mi smo imali svoje idole, Jordane u likovima, Kreše Ćosića, Nikole Plećaša, Gjergje, Šolmana, Jerkova, Praje, Kiće, Moke, Kinđže, Skansija, Varajića, Jelovca, Knege, Simonovića, Radovanovića, Skročea, Vilfana i da ne nabrajam više, imali smo na desetke idola od kojih smo upijali svaki pokret i svaku fintu. Da…. bilo je puno lakše raditi sa nama jer su nas stariji igrači odgajali, naučili nas što je to hijerarhija, poštovanje, odnos prema kolektivu, ekipi, suigračima, bili smo kao spužve, upijali smo taj dril i odgoj. Dobro Dino Rađa govori (a njegova generacija je zadnja koja je imala takav odgoj), morali su nam braniti haklove, jer smo bili u stanju čitav dan provesti na terenu, iz ljubavi Pitam se, danas….jedan kadet, junior, sa kojom se zvijezdom može poistovjetiti, željeti postati kao ON, upijati pokrete, driblinge, finte. Nula, nema, tragedija. Nepojmljivo mi je danas gledati seniore, reprezentativce koji igraju u velikim klubovima, da ne zagrađuju poslije šuta, da ne prepoznaju zonski presing (kao protiv Grčke, 3 min. prije kraja), pa bacaju loptu protivniku u ruke, a to su osnove košarke, to se uči u školama košarke u uzrastu kadeta do iznemoglosti tako da postane automatizam. Naravno nije Peras kriv za ovu sramotu, možda je mogao drugačije posložiti ekipu, ali naučiti igrače osnovama košarke, usaditi im ljubav prema košarci, naučiti ih da je košarka kolektivni sport te da 12 dobrih individualaca ako ne dišu zajedno ne čine dobru, homogenu ekipu…… to su ih trebali odavno naučiti neki drugi kada su bili puno mlađi. Nekada davno su govorili bez uvrede ostalim sportašima, da su odbojka i košarka akademski sportovi, čini mi se da ta izreka danas apsolutno ne vrijedi. Profesionalizam…… Mislim da je profesionalizam na neki način ubio tu ljubav prema sportu. Oni danas igraju, na prvom mjestu radi novaca, osobnog prosperiteta, ekonomske budućnosti poslije sportske karijere. Ali ako si profesionalac onda moraš dati maximum, bez obzira koji grb nosiš na prsima, jer pitam se koji bi klub želio angažirati Tomića a da igra tako kao što igra za repku. Da li je njemu i inima (čast pojedincima), samo novac pred očima kao motivacija za dobru igru. Izdvojio sam Tomića jer je on frapantni primjer različite igre za klub i reprezentaciju. Gdje su nestali ponos, čast, ljubav prema domovini, sportski inat? Zar u ovim novim postavkama koje je donio profesionalizam, moramo imati u ekipama psihologe, psihijatre koji će znati motivirati naše zvijezde i zvjezdice te ih naučiti kakav bi odnos trebao biti prema reprezentaciji, grbu na grudima, i suigračima. Kao što rekoh na početku, odavno to kod nas ne funkcionira, radikalno treba ukloniti sve uhljebe iz svih saveza (naravno one koji su nesposobni, one kojima puca k….c za napredak hrvatske košarke ali im je bitno da plaća na kraju mjeseca sjedne na račun), posvetiti se najmanjim uzrastima i iz temelja izgraditi nove generacije, naravno sa stručnim trenerima. Zamoliti novinare (košarkaške stručnjake), da ne napuhavaju i ne uzdižu do neba, nove talente, kao i managere, da puste te klince da stasaju, da se izgrade kao ljudi i sportaši pa neka ih potom stave na svjetsko i europsko tržište. Bilo je i svijetlih primjera u ovih zadnjih 20-ak godina, Krešimir Žganec je radio dobar posao sa svojom školom košarke, Cedevita je sa ulica pokupila masu klinaca i dobro rade, ali mora se donijeti Master plan na nacionalnom nivou, što, kako i gdje želimo da nam košarka bude u slijedećih 20 godina. Neosporno je da smo sportska nacija, da imamo znanje, da imamo vrhunske stručnjake koji su bili distancirani, maknuti, radi sitnih i krupnih interesa pojedinaca koji su od saveza napravili osobnu firmu, te zaposlili podobne, poslušne a nestručne. Nije lako krenuti iz početka, pogotovo u doba recesije, u državi koja je u previranju, ogrezloj u lopovluku, nepotizmu, podijeljenoj na lijeve i desne, ali po meni je bolje krenuti iz početka nego živjeti na iluzijama koje su nam se razbile o glavu na utakmici protiv Češke. Pozdrav svim zaljubljenicima košarke
Spursi sjajnom završnicom svladali Warriorse, Šariću tek četiri minute u pobjedi Nuggetsa
Butler srušio Dallas u produžetku, Cavsi nastavljaju s pobjedama, a 76ersi s porazima
Hezonja preuzeo kapetansku traku: 'Došao bih i da sam autobusom morao putovati'
Novi triple-double Antetokounmpa, Sixersi bez glavnih zvijezda do pobjede
Nisam htio pisati ranije da ne dolijevam ulje na vatru na forumu ali sve okorepke ove godine je bilo loše tako darezultat ne čudi. Perasović je doveden kao spasitelj i mene je uveliek razočarao i treba da ode. Nakon njegovog mandata se Repeša čini kao Phil Jackson.
Dakle da krenemo od početka. Perasović nije kriv za plan priprema to je naslijedio, vjerujem. Krećemo od Slavonskog Broda iz kojeg sam i sam. Dolazak repke u Brod je bio čisti promašaj i bacanje vremena.Jedini profit imaju gradski kafići i hotel Savus.
Stavka jedan trening očito prijepodnevni i na trening prema busu idu njih četvorica!! Zubčić ide stalno na treninge a ostali pijuckaju kavu (i sirišćević i ramljak i ini koji bi se trebali boriti za mjesto).
Žorić i Simon su tu al su na poštedi! Od čega i zaštosu onda došli?
Stipčević uredno trenira i zasluženo na kraju ide na prvenstvo.
Zašto se zajebava igrače kad se unaprijed zna ko ide na prvenstvo?
Pozivanje Tomasa koji u ilegali treniraodvojeno od repke?!? Zašto odvojeno?!?
Povreda Lafayeta i dovodi se Draper bez kisika?
To su sve Perasovićeve greške i niko me ne možeuvjeriti u drugačije.
E sad postaje zanimljivo liječnik reprezentacije je brođanin doktor Josip Samardžić zajedno s Martincem u Brodu i u Zagrebu ali u Francuskoj ne?!?
U Francusku ide samo Martinec. Možda zato jer je netko koji kako izbornik sam kaže"on će sam reći da li može zaigrati" malo i folira?
Ako "babo" može igrat s potresom mozga i svaka mu čast na tome zašto se netko šlepa a on može igrat u vakvom stanju.
Samo da napomenem:
24 srpnja: http://www.hrvatskareprezentacija.hr/iznenadenje-u-reprezentaciji-marko-tomas-dobio-poziv/
30 srpnja: http://www.telegram.hr/sport/tomas-nakon-cedevite-ponovno-u-turskoj-hrvatski-reprezentativac-potpisao-za-ted-kolejliler/
Činjenica je da nemamo vođa i da je ovo luzerska momčad sad se može reći. Po meni ostaje samo jedno rješenje a to je:
1. Ostaju Dario i Mario
2. Izbornik je Nazor koji ih je vodio od početnih uspjeha (2011 zlato u Litvi) te ima niz uspjeha iza sebe.
Kad jedan trener na pet uzastopnih velikih natjecanja Hrvatskoj donese pet medalja, zaslužuje duboki naklon domaće sportske zajednice i javnosti. A s obzirom na to da je riječ o treneru koji te uspjehe postiže s hrvatskom mladeži, trebao bi dobiti nekakav orden.
3. Vođa repke treba biti Mario. Svaka čast Dario i pobjedničkom mentalitetu ali vođa i onaj koji dobiva loptu kad se odlučuje je uvijek vrhunski šuter i "bezobraznik" a to je Mario koji je po meni odigrao dobro i možda jedan od rijetkih u 1/8 "igrao"
Eto toliko od mene nisam mogao prešutiti. Dario ,Mario ostali doviđenja (eventualno Bojan ostaje)
Dakle da krenemo od početka. Perasović nije kriv za plan priprema to je naslijedio, vjerujem. Krećemo od Slavonskog Broda iz kojeg sam i sam. Dolazak repke u Brod je bio čisti promašaj i bacanje vremena.Jedini profit imaju gradski kafići i hotel Savus.
Stavka jedan trening očito prijepodnevni i na trening prema busu idu njih četvorica!! Zubčić ide stalno na treninge a ostali pijuckaju kavu (i sirišćević i ramljak i ini koji bi se trebali boriti za mjesto).
Žorić i Simon su tu al su na poštedi! Od čega i zaštosu onda došli?
Stipčević uredno trenira i zasluženo na kraju ide na prvenstvo.
Zašto se zajebava igrače kad se unaprijed zna ko ide na prvenstvo?
Pozivanje Tomasa koji u ilegali treniraodvojeno od repke?!? Zašto odvojeno?!?
Povreda Lafayeta i dovodi se Draper bez kisika?
To su sve Perasovićeve greške i niko me ne možeuvjeriti u drugačije.
E sad postaje zanimljivo liječnik reprezentacije je brođanin doktor Josip Samardžić zajedno s Martincem u Brodu i u Zagrebu ali u Francuskoj ne?!?
U Francusku ide samo Martinec. Možda zato jer je netko koji kako izbornik sam kaže"on će sam reći da li može zaigrati" malo i folira?
Ako "babo" može igrat s potresom mozga i svaka mu čast na tome zašto se netko šlepa a on može igrat u vakvom stanju.
Samo da napomenem:
24 srpnja: http://www.hrvatskareprezentacija.hr/iznenadenje-u-reprezentaciji-marko-tomas-dobio-poziv/
30 srpnja: http://www.telegram.hr/sport/tomas-nakon-cedevite-ponovno-u-turskoj-hrvatski-reprezentativac-potpisao-za-ted-kolejliler/
Činjenica je da nemamo vođa i da je ovo luzerska momčad sad se može reći. Po meni ostaje samo jedno rješenje a to je:
1. Ostaju Dario i Mario
2. Izbornik je Nazor koji ih je vodio od početnih uspjeha (2011 zlato u Litvi) te ima niz uspjeha iza sebe.
Kad jedan trener na pet uzastopnih velikih natjecanja Hrvatskoj donese pet medalja, zaslužuje duboki naklon domaće sportske zajednice i javnosti. A s obzirom na to da je riječ o treneru koji te uspjehe postiže s hrvatskom mladeži, trebao bi dobiti nekakav orden.
3. Vođa repke treba biti Mario. Svaka čast Dario i pobjedničkom mentalitetu ali vođa i onaj koji dobiva loptu kad se odlučuje je uvijek vrhunski šuter i "bezobraznik" a to je Mario koji je po meni odigrao dobro i možda jedan od rijetkih u 1/8 "igrao"
Eto toliko od mene nisam mogao prešutiti. Dario ,Mario ostali doviđenja (eventualno Bojan ostaje)
- Najnovije
- Najčitanije
Poznati prvi sudionici Eurobasketa 2025., Srbija i Litva riješile pitanje prolaza
12 sati•Košarkaški svijet
Sesar: 'U veljači imamo utakmice s Francuskom i Ciprom u kojima moramo tražiti svoju priliku'
15 sati•Reprezentacija
Očajno izdanje Hrvatske u Sarajevu, Europsko prvenstvo vjerojatno će ostati samo san
16 sati•Reprezentacija
Cibona kao stopostotna prošla u polufinale, Petranovićeva simultanka sa Širokim
20 sati•ABA liga
Hezonja preuzeo kapetansku traku: 'Došao bih i da sam autobusom morao putovati'
1 dan•Reprezentacija
Slovaci će još godinama pamtiti triler u Bratislavi: 'Svi su u svlačionici polijegali po podu'
1 dan•Košarkaški svijet
Spursi sjajnom završnicom svladali Warriorse, Šariću tek četiri minute u pobjedi Nuggetsa
1 dan•NBA
Očajno izdanje Hrvatske u Sarajevu, Europsko prvenstvo vjerojatno će ostati samo san
16 sati•Košarka
Kronologija: Podjela bodova u Osijeku
22 sata•Nogomet
Amorim nakon debija: 'Moji igrači su tijekom utakmice previše razmišljali, moraju više riskirati'
2 sata•Nogomet
Ante Budimir dvostruki strijelac, Osasuna ispustila pobjedu protiv Villarreala
22 sata•Nogomet
Sesar: 'U veljači imamo utakmice s Francuskom i Ciprom u kojima moramo tražiti svoju priliku'
15 sati•Košarka
Vukovarci sa Schildenfeldom na klupi traže povratak na vrh SuperSport Prve NL
4 sata•Nogomet
Cibona kao stopostotna prošla u polufinale, Petranovićeva simultanka sa Širokim
20 sati•Košarka
Nevjerojatna utakmica Ivana Martinovića u gostujućoj pobjedi kod Göppingena
1 dan•Rukomet