Slažem se s ovim da Hezonja nije spreman, samo u krivu si oko Bogdana. Naime, Bogdan je 2014. na svjetskom imao 22 godine, dok Hezonja ima 20 sad. Kad Hezonja bude imao 22 kao Bogdan, a to će bit 2017. onda bumo vidili pravu usporedbu, a valjda ti je jasno kakva će zvijer bit Mario nakon 2 NBA sezone i drilla Skilesa. Bogdan kad je bio u prijelazu iz 19/20 godinu, a to je bila sezona 2011/12, nije još ni bio na mapi nit je igrao Euroligu. Godinu kasnije kad je bio na prijelazu iz 20/21 godinu imao je lošije brojke u Euroligi nego Hezonja sad ove kad je imao 19/20 godina i to poprilično, o postotcima šuta da ne govorim. Pa Hezonja je čak i ove sad minule sezone imao dosta bolje postotke šuta nego Bogdan.

Dobar je Bogdan bio 2013 na EP, u prosjeku desetak poena , 4skoka i mislim dvije asistencije. 
Nieko ne spori da  Hezonja po potencijalu , treba u buducnosti da bude bolji igrač od Bogdana.

Bogdan će uvijek bit veći španer od Hezonje jer ima vrhunsku kontrolu lopte i dobar pregled igre. Tu završava priča o prednsotima Bogdana nad Mariom. Mario je bolji šuter, neusporedivo bolji atleta i uz to je viši 6cm i ima veći raspon ruku.

Bogdan će bit odličan europski igrač, a u NBA-u zbog svojih fizičkih nedostataka može bit vrlo dobar šesti igrač ili prosječan starter, nešto poput Bojana u ovoj sad prvoj sezoni, ali treba on još dosta žganaca jest da dođe do Bojanove razine (koju ćemo tek vidit ove sezone u pravom svjetlu, a bome i Mario još ima dosta do Bojana). Da se razumijemo, isto mislim i za Šarića.

U drugu ruku, Mario ima potencijal bit All-Star, a boljeg trenera u prvoj sezoni nije mogao dobit. Popravit obranu i kontrole lopte i imaš zvijer na terenu u oba smjera.

Ma ja nakon ovog prvenstva više ne vjerujem nikome. Šarić nema šuta, ledjima košu je slab, slobodna loše...Hezonja slabo vodi loptu, suradnja sa igračima slaba...generalno hrpa poplašenih koji pak misle da mogz na momente bit jordani...i tako na kraju nit imas jordana nit imaš kolektiv. Lose nam se pise ako...ma svakako nam se lose pise.

Postoji uzrecica da uspjeh ostavlja tragove.

Djordjevic zna da mu takve bravure nisu potrebne jer ce energetski gledano rezultate dobiti i iz pripremnih utakmica, a isto tako i iz treninga sa loptom u ruci jer mu momcad i s takvim treningom jos uvijek i trci i skace.

Njegov intenzitet na pripremama je kud i kamo nizi nego Perasovicev, al Djordjevicu je jasno da to Srbiji dugorocno odgovara jer time zadrzavate energetsku rezervu koja ce biti neprocjenjiva tokom prvenstva.

S druge strane, inzistirajuci na tehnicko/taktickom elementu treninga (koji imaju i blagi energetski tj fizicki ucinak), on oslobadja odredjeni broj sati (ajmo izvadit iz dupeta 50) gdje primarno radi na taktickim postavkama u obrani i napadu, a koje je Perasovic vec utrosio na drilanje.
Taj visak se i vidi jednom kad prvenstvo pocne, a bit ce vazan i sa energetske strane (objasnit cu zasto).

Na samom prvenstvu onda koristi prve 3-4 utakmice da dodje u pravu formu (na kraju krajeva, svaka utakmica je i trening, tijelo ne cini razliku izmedju ta dva pojma) i u tom razdoblju je spreman i na poraze. U drugom tjednu cilja na optimalnu formu.
Doduse, na ovom prvenstvu cini mi se da je rekao da zbog izuzetno jake grupe nije imao tu blagodat kasnog niskog intenziteta jer je prijetila opasnost od ispadanja u grupi pa ce bit interesantno vidjeti kako ce se tu stvari razvijati - gledao sam kraj utakmice protiv Ceske i tu su vec reakcije bile malo upitne pa ste izgubili cak nekoliko 50/50 ili cak 60/40 lopti.

Na samom prvenstvu - prednost u uigranosti (onaj visak taktickog treninga iz priprema) dodatno stedi energiju jer se lakse napada i lakse brani.
Primjer - usporedimo situaciju koja se kod nas konstantno ponavljala na prvenstvu gdje se Saric zabije u reket, pa potepe, pa zamalo izgubi loptu i bude udvojen pa baci nepreciznu loptu natrag, koju onda recimo Ukic mora hvatat sprintajuci protiv svojeg cuvara, a koji ga onda stisne uz liniju pa mora prebacivati prema drugom krilu itd itd. I onda to usporedimo sa akcijama koje Cesi rade za Veselyja. Pa to pomnozi sa brojem takvih napada i na kraju moze ispasti da je utrosak energije dviju momcadi drasticno razlicit unutar tih 40 minuta.

Eh sad ce kosarkaski cistunci o tome kako ja sve svodim na umor. Ne uopce, ali pogledajte siru sliku.
Svaku momcad mozemo definirati sa 4 komponente

1. Takticka - timska komponenta, ajmo reci vrste obrane i napada i uigranost
2. Tehnicka - individualna komponenta, sut, baratanje loptom itd
3. Psiholoska - prilicno jasno
4. Fizicka - prilicno jasno, tu spada i umor

Umor -> psiholoska komponenta
- Tone literature su napisane o tome, umoran igrac odluke donosi sporije, veca je vjerojatnost donosenja krive odluke, emocionalna stabilnost takodjer pada

Umor -> tehnicka komponenta
- Takodjer tone literature (toliko da je cak i onaj genije Romeo Jozak uspio plag... hocu rec napisati doktorat o tome). Motorika u uvjetima umora drasticno pada, rezultirajuci nizim postocima suta i izgubljenim loptama (bilo ukradenim ili predanima zbog gresaka u tehnici)

Umor -> takticka komponenta
 - Bez obzira na to koju takticku varijantu igras i protiv koje igras, ako si u situaciji da brze mislis, brze donosis odluku i to dobru odluku, a onda tu odluku brze fizicki izvrsis od protivnika jer si korak brzi, a posebno u sportu koji se odvija jako brzo poput kosarke, vrlo je vjerojatno da ce ta takticka varijanta izgledati bolje od protivnikove.

Umor -> fizicka komponenta
- O ovom valjda ne moramo.
 

dečki, pa kaj vi spominjate Maljkovića. Zar se ne sjećate njegove reakcije uoči povratka Gotovine? Pa kaj nije rekao da se neće više vraćati u Hrvatsku? Bez obzira na ovo, ima drugih riješenja za to mjesto ako Peras bude otišao/morao otići. I ja si ne bi mogao zamisliti da bi ijedan srpski trener od onih koji su spomenuli prihvatio taj posao ...

Oggie, care, molim te javi se Aci (planiranom dopredsjedniku saveza za struku, može i sutra na sastanku u 12,00) i jvi se za mjesto koordinatora priprema reprezentacije. Da lijepo ti sastavljaš programe priprema, zajedno sa izbornikom, tko god bio, biraš suparnike ovisno o željenom intenzitetu (fizičkom i taktičkom).

Milina mi je ovo čitati, jer vidim da ima ljudi koji znaju. Perasović se, uza svo svoje znanje i reputaciju, pokazao kao amateru u ovome. Nije uopće ni htio pokušati repsektirati razliku izmeđui ligaškog i turnirskog natjecanja, do te mjere da je na pitanja o tome, govorio kako "ne vjeruje da tu postoje bitne razlike".

Molim te, ne daj da ovo što znaš ostane neiskorišteno.

p.s. Sad sam u miru pogledao snimku utakmice sa grcima. Osim što ni oni nisu odigrali neku bajnu utakmicu, točno se na djelu vidjel ovo što ti pišeš. Do 4-5 minuta prije kraja smo imali kontrolu ritma. Kad se počelo fizički padati, skratili su se napadi, umjesto kretanja bez lopte i traženja ekstra dodavanj se pribjegavalo nekim improvizirnaim rješenjima. Par promašenih slobodnjaka i ode utakmica u zaborav.
Ako je nešto Perasovićevo valjalo zapamtiti, to je da u pripremama, pogotovo idućega ljeta kada nas sa (barem blago) pomlađenim sastavom čekaju kvalifikacije za EP 2017, a hrpa odličnih reprezentacija će se pripremati za kvalifikacijske turnire. Evo, samo od večerašnje utakmice jedna velika momčad (esp ili fra) će morati igrati taj turnir i pripremati se. Isto tako i grci. Ako turniri neće biti strogo lokalizirani, moguće su i neke neeuropske (prije svega američke) reprezentacije na tlu Europe. Treba nam što više jakih utakmica u pripremama, jer se na utakmicama ppoput ove sa grcima stvara momčad.

Naravno, i one momčadi koje se se kvalificirale će se morati pripremati. Ja bih svakako tražio i pripremnu sa srbima, čisto da ih osjetimo u nenatjecateljskoj utakmici, da mladići osjete pravu timsku košarku  i iz toga uče.

Tko je odgovoran za ponovni neuspjeh? Igrači, izbornik ili savez? Odgovorni su svi.

Obzirom da riba smrdi od glave, krenimo od saveza. Izbornik je imenovan samo nekoliko mjeseci prije početka natjecanja i to pod pritiskom javnosti koja nije htjela Jasmina Repešu koji je bio prvi kandidat saveza. Takvim neozbiljnim pristupom izborniku su znatno otežali posao jer su mu smanjili mogućnost preliminarnih razgovora s igračima. Nisu mu omogućili kvalitetno osmišljavanje priprema i biranje protivnika za pripremne utakmice, već je doveden na gotovo s vrlo malom mogućnosti promjena. Propusti oko organizacije natjecanja da se ne spominju. Traženje sponzora u zadnji čas, svečanost otvaranja koja je više ličila na pogreb nego na svečanost, gotovo potpuni izostanak marketinga i samim time mala zainteresiranost za prvenstvo od strane običnih građana.

Izbornik je unatoč otežavajućim okolnostima koje mu je priredio savez od samog starta imao propusta. Pozivanje igrača na pripreme nije bilo odrađeno kako treba jer je u samo nekoliko dana više puta korigirao popis igrača. Iako nije bilo puno vremena, prije javne objave valjda je trebalo razgovarati s igračima i na pripreme pozvati prije svega voljne i zdrave. Unatoč ozljedama koje su poremetile plan priprema i koncepciju kako je moguće da se vrhunac forme postigne u pripremnim utakmicama, dok se na samom natjecanju iz utakmice u utakmicu sve više pada. Izbor igrača za samo natjecanje je skratio rotaciju što je imalo veliki učinak na samu igru tj. mogućnost za promjenu ritma kada je bilo potrebno. Smanjenom rotacijom je smanjena napadačka raznovrsnost što su Česi pročitali i zatvorili ono malo opcija koje je Perasović imao na raspolaganju. Igrači su iz utakmice u utakmicu drastično fizički padali što je rezultiralo sve slabijim postotkom šuta, gubitkom sigurnosti i sve slabijom obranom. Pad forme tj. fizička nemoć je počela u zadnjoj četvrtini utakmice s Grčkom i nezaustavljivo je padala.

Nakon svega navedenog može li se nešto zamjeriti igračima? Naravno da može. Predanost i želja za nastupanje u nacionalnom dresu im se, za razliku od nekih koji su bili „ozlijeđeni“, ne može zamjeriti, naprotiv treba ju pohvaliti. Pristup većini utakmica je dio koji nije baš pohvalan. Osim u prve dvije utakmice, igrači su ostavili dojam kao da su ušli u utakmicu s pomisli bolji smo i sigurno pobjeđujemo. Kada se na takav pristup nadoveže fizička nemoć zbog pada forme i nesigurnost u šutu kao posljedica, dobije se igra i rezultat kao u zadnjoj utakmici s Češkom. Vrlo često se moglo vidjeti silovanje igre jedan na pet, a takva igra proizlazi upravo iz stava bolji smo. Jedino na utakmici s Grčkom se nije primijetio takav stav i igrala se timska košarka. Koliki udio u tome ima izbornik a koji igrači teško je prosuditi, međutim po nekim reakcijama Perasovića za vrijeme minute odmora, kada je tražio da se akcije odrade kako treba i do kraja, može se zaključiti da veliki dio pada na igrače.

Natjecanje je za hrvatsku reprezentaciju završilo i vrijeme je za analizu. Zašto se događa da u zadnja dva natjecanja pod dva izbornika ekipa vrhunac forme postiže u pripremnom razdoblju neposredno prije početka natjecanja, a na samom natjecanju pada iz utakmice u utakmicu? Da li se zahvaliti izborniku, koji je ponudio mandat ili mu dati još jednu priliku s obzirom da je reprezentaciju preuzeo praktički u zadnji čas? Da li ići u drastično pomlađivanje reprezentacije s obzirom da je slijedeće veliko natjecanje tek 2017 godine?

Ogovore na ta pitanja bi trebala dati, nakon detaljne analize, stručna služba Hrvatskog košarkaškog saveza.

Najveći je problem što je upitna stručnost upravo te stručne službe unutar HKS-a.