E hebenti forum ponekad - progutalo mi golem post. Eto, sreća za vas.

Uglavnom - ukratko - preveliko - PREVELIKO zabrijavanje na problematiku playa.
Ovo je moja filozofija - košarka se koncentrično širi od obruča prema vani. Kakvi su temelji ekipe - koliko je čvrsta, koliko moćna, koliko daleko može stići - sve to počiva na temelju centarske linije.
Stavi na jednu stranu najboljeg playa na svijetu i na drugoj momčad koja dominira pod obručima - više od pola pobjede je već u rukama potonje. Ljudi, mi smo napravili čudo s centrarskom linijom ovog ljeta - a zašto? Jesmo li imali ekstra centre. Nipošto! Planina nam je bio legenda - a čovjek nije čudo od tehničara - samo nam je dao ČVRSTINU!
Igrali smo mi bez playa protiv Litve pa smo ih gazili jer smo jednostavno dominirali unutra, pod košem protiv izgubljenog Jonasa. To smo oduzeli i Brazilcima.
Naša je košarka čuda radila s obzirom kakve smo centarske linije trpili do sada. Žorić kakav-takav se borio, ali to nije bilo to - ni blizu. O Tomićevoj mekanosti su već sage ispisane. Mi nismo imali snagu i čvrstinu spojenu s talentom ispod koša sve do ove nove generacije koja stiže sada. Pa ako se samo Zubac nastavi razvijati u smjeru koji je pokazao na Ljetnoj ligi - on i Šarić ispod koša s tim osjećajem za postavljanje i skok mogu slobodno otvorit štand s bananama!
Nije nas u četvrtinalu OI pobijedio Miloš Teodošić nego Raduljica/Jokić. Mi nismo imali dominantnu centarsku liniju - mislim, odnekud su se i stvorili svi ti napadački skokovi Srbije. Zato vam kažem - zabrijali ste previše fokus na playa. Sa dostojnom odmjenom Šariću - koji onda može biti svjež - to je još dodatna snaga. Plus - dodaj na dominantne centre vanjsku liniju kojoj je već (zbog ovih iskustava sa slabijim centarskim linijama) u automatizmu da se ide na kolektivni skok. To je ogromna snaga!
Znači s potentnom centarskom linijom i svježim Šarićem (koji onda može imati Euroligaški učinak u slobodnim i tricama) ova momčad može biti 30-40% jača od onog što su pokazali ovo ljeto. A već su se ovog ljeta naubijali dosta DIVOVA.
Vjerojatno će trener biti Trinchieri jer je Aco na to već aludirao kroz prizmu njegovog prijedloga. Neka bude izbornik za olimpijski ciklus.
Treba također s momčadi poraditi na psihološkom planu da uživaju u košarci i ne opterećuju se nepotrebnim stvarima. Kada su igrali uživajući u ulozi izazivača onda su dobivali. Kad su se opterećivali s glupostima tipa - moramo vratiti Argentini za poraz, Nigerija je momčad koja se MORA DOBITI, Srbija - više od utakmice... Gubili su redovno s totalnim raspadom koncentracije.
Mlada garda mora gledati na sve isto i igrati bez opterećenja svoju igru. Ako se to postigne, onda možemo nastaviti s dobrim stvarima i uzlaznom putanjom. Inače ćemo se, bez obzira na kvalitetu i talent, raspadati na takvim preprekama. Zadovoljan sam i s općenitom promjenom klime među navijačima koji traže samo poštenu borbu i kvalitetnu košarku bez ikakvih pritisaka i mitomanija (nečast rijetkim iznimkama). Dakle, atmosfera je pogodna za jedan opušten pristup ako igrači imaju sluha za stanje u navijačkom puku.
Također novi trener mora pod hitno ublažiti ovaj Acin efekt da je Hrvatska one-man-show jer ne može momčad baš TOLIKO ovisiti o samo jednom igraču. Razumljivo je da je Aco morao tako zbog kratke rotacije (koju su opet sami sebi nametnuli), ali to ne smije postati trend. Preveliko oslanjanje na jednog pojedinca nas čini jednodimenzionalnim i providnim za kvalitetnu opoziciju.
Također. iznimno mi je drago da većina mlade garde jest u NBA-u ili su se tamo zaputili jer jednostavno ova domaća i europska igra sheme i kotačića u velikoj mašini ubija naše najbolje urođeno oružje, a to je kreacija i maštovitost. Mi smo nekad igrali kao Španjolska zadnje desetljeće. Kako kaže Zubac - nije imao nikakvu slobodu u igri ovdje. Normalno da će stagnirati.
Znači, puno stvari se slaže na dobar način - puno ima više razloga za optimizam nego za defetizam. Nama je prioritet moćna centarska linija i njena integracija u postojeću momčad.
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...