Totalno ćemo sjebati klimu oko reprezentacije na forumu.

Hahahahaha.
'Insajder' vas istrolao kao male bebe.

Kao da čitam nešto o GNK Dinamu

Da je 'insajder' trolao, uopce ne sumnjam.

S druge strane, ne sumnjam ni da je sve ovo sa predstavama za skaute, rikvercima, drukanjima, zamjeranjima i sl. istina. Ni najmanje ne sumnjam.

Jedino što ja ne bih stao apsolutno na ničiju stranu. S jedne strane su Žižić sr. i Miško Rothstein, a s druge Asa koji je isto premazan s više masti nego tester u L'Orealu. Udarila moralna vertikala na moralnu vertikalu.

S jedne strane - požar koji se digao na obične spekulacije samo pokazuje koliko je ljudima stalo do reprezentacije i do intrige (nadam se do potonjeg u puno nižem postotku).

Gdje ima dima, ima i vatre, kažu - ali svejedno - pričekao bih službeno očitovanje i same pripreme reprezentacije pa rađe onda dijelio sud i mišljenje o Žižiću.

Hipotetski, ne mogu reći da će me previše zanimati karijera mladog Žižića ako nije dio reprezentativne priče. Pitanje reprezentacije po meni nije toliko pitanje nacionalnog ponosa i nekakvih ispraznih floskula, koliko vraćanje košarci koliko ti je košarka dala. To je najbolji način da proširiš zanimanje i zanos kod mladih za tim sportom. Odbijanje igranja u reprezentaciji je samoživa figa sportu kojim se baviš.

Kad Juriš napiše kolumnu u smislu - za koga bi trebali igrati pa nabroji političke lešinare i sve tragedije jedne zemlje - to stoji. Ali tu se onda zaboravlja tiha većina košarkaških zaljubljenika koji od srca prate reprezentaciju i kojima je srce puno kad je košarka na naslovnicama sa svakim uspjehom reprezentacije i klinci vuku okolo nove lopte i pune se opet igrališta oko koša.

Reprezentacija stvara košarkaške junake - i tragičare. Ali bez opasnosti tragedije, nema ni nagrade. Ne postaješ junak kad je sve lako i kad ti je sve pruženo na pladnju. Junak se postaje kad nešto riskiraš, kad ti netko laktom polomi 6 zuba i ti nastaviš igrati utakmicu kao Šarić, a vidi čuda - nitko ti za to nije platio. To je stvar integriteta i karaktera, tamo gdje zaslužuješ tuđe poštovanje i gradiš samopoštovanje. Veličina se stvara kroz reprezentaciju jer uzvraćaš košarci uslugu. Čist račun - duga ljubav.

Dovoljno se prisjetiti samo onih košarkaških velikana koji su zadužili svoju zemlju puno puta i nitko im ne bi prigovorio da su odavno zaključili reprezentativnu karijeru, ali oni su se opet pojavili i nastupali - poput Ginobilija, Gasola, Parkera, Dirka, itd. Mislim, zašto se baviš profesionalno sportom ako ti cilj nije postati ili težiti tome da budeš poput velikana. To ne bi trebao biti ni stav menadžera, ni stav obitelji, ni stav prijatelja - nego vlastitog odnosa prema igri košarke - a nastup prevenstveno pitanje predstavljanja samoga sebe.

Istinu veli i Juriš da imamo krizu struke (mada se ne slažem da je domaća struka toliko oštetila npr. Hezonju) na svim razinama. Ima više od godine dana da sam prvi put bio na utakmici malog nećaka i prije utakmice, bez da sam ga ikad prije gledao u situaciji 5 na 5, dao sam mu nekoliko općih košarkaških savjeta. Sve ih je implementirao na utakmici i na koncu je bio najbolji na terenu, a inače je ulazio s klupe. Nakon utakmice nam je prišao njegov trener zabezaknut da je mali sposoban odigrati takvu utakmicu - još se šalio da je to možda jer ga je ujak došao gledati. Sada čujem da mali razmišlja napustiti košarku jer je u međuvremenu došao novi trener koji ga jednostavno drži prikovanog za dno klupe i ne da mu da igra ni minute. Tko zna što još ne izvlači iz većih talenata. Dakle, onaj tip hebeno nije znao, ovaj zna još manje i takvima ne bi trebalo biti mjesta na takvim pozicijama. Sigurno, sigurno ima puno boljih koji bi obavljali tu dužnost kompetentnije, ali takve bi valjalo privući košarci kroz popularizaciju sporta - a to može u Hrvatskoj samo i jedino reprezentacija.

To je velika odgovornost i puno veća slika od uskog gledanja na dostizanje neke, jedne medalje. Ne očekujem da netko sa životnim iskustvom 20-godišnjaka percipira sve aspekte koje implicira igranje za reprezentaciju - i zato se slažem s onima koji kažu da tu veliku ulogu ima obitelj i kućni odgoj, vrijednosti i priroriteti koji se unose u mladu osobu. U istom duhu, ne znam koliko je konstruktivno od okoline proglašavati ''mrtvim'', ''izdajnikom'' i sličnim epitetima mlade ljude koji uglavnom slušaju one koji su im najbliži glede dosta važnih odluka. Svatko od nas ima odgovornost stvarati klimu prihvaćanja, široke ruke, razumijevanja i fokusiranja na konstruktivne kritike - umjesto ad hominem napada, prosipanja žući i frustracije koji pak vode samo u kreiranje odbojne i kontraproduktivne klime.

Sve to stoji i sve je istina.
Ali ipak, dvije stvari.

1) Kamo sreće da je otkazivao nastupe. Kamo sreće da je otkazao onaj turnir u Poljskoj i da je živ. Da ima 3 prstena s Houstonom, da mi imamo nekoliko medalja više. Da nije dopustio Danka Radića i da je naša košarka sport broj 1 cijelo ovo vrijeme. Da je sada predsjednik saveza, predsjednik FIBE ili MOO.  Bilo što, samo da je otkazao taj turnir koji je glatko mogao izdominirati i Velimir Perasović.

2) Vrdoljak baš i nije čovjek kojeg treba citirati u vezi Dražena. To je čovjek koji je izjavio 'da je važnije pobijedit Jugoslaviju, a biti sedmi, nego izgubit od Jugoslavije, a biti prvi'. To je čovjek koji je najvjerojatnije inicijator odlaska s postolja i čovjek koji je nakon ukidanja nba prijenosa na hrt-u izjavio nešto u stilu 'pa taj nba ionako gleda nekoliko čudaka koji, zamislite, navijaju sat da se probude u noći'. O vrijeđanju Rudića i Primorca da ne govorimo. Dakle, Vrdoljaka samo u filmske forume, jer je u tom polju jedan od najboljih koje smo imali.

Bas da vidimo koliko ce se stranica napisati o necemu sto se jos nije ni dogodilo.

Kad će objava popisa za Kinu?