Stojku Vrankoviću, umjesto da se ćeše po glavi dok improvizira pred kamerama s vlaškim mudrolijama, predložio bi da uvede sklapanje ugovora između košarkaškog saveza i igrača prilikom prvog licenciranja. Po tom ugovoru, igrač bi dobio košarkaško državljanstvo i obavezu odazivanja na svaki poziv u nacionalnu vrstu, bila ona kadetska, juniorska ili seniorska. U slučaju otkaza reprezentaciji, temeljem zadužnice, savez bi ovršio 20% prihoda igrača u istoj godini, pa da vidimo kome se ne isplati igrati za repku.

Stojku Vrankoviću, umjesto da se ćeše po glavi dok improvizira pred kamerama s vlaškim mudrolijama, predložio bi da uvede sklapanje ugovora između košarkaškog saveza i igrača prilikom prvog licenciranja. Po tom ugovoru, igrač bi dobio košarkaško državljanstvo i obavezu odazivanja na svaki poziv u nacionalnu vrstu, bila ona kadetska, juniorska ili seniorska. U slučaju otkaza reprezentaciji, temeljem zadužnice, savez bi ovršio 20% prihoda igrača u istoj godini, pa da vidimo kome se ne isplati igrati za repku.

Stojko bi tu strogoću trebao primjeniti na svog sina koji se lani nije odazvao na U20.A lani su dečki igrali bez centra. Tim više je trebao igrati.Toliko o odgoju o ljubavi prema domovini i nacionalnom dresu.Osim kad je vlastita promocija u pitanju.
A tjeranje Žiže i Zubca otvara centarsku poziciju, zar ne.

Ništa, naš mentalitet preuzima, jbg. Kao i u nogometu i u rukometu... Stvori se jezgra igrača koji su šatro neki 'senatori', a mi to potpomažemo time što im tepamo, pa onda oni fino biraju tko i kako im paše.

Onda dodje trener i skuži da može biti buddy-buddy s njima, ili može ne biti trener kad mu ovi nasapunaju klupu. Naravno, da javnost, mediji, Savez i općenito ljudi to osude - onda bi se nekog izbacilo iz repke i stalo iza trenera, ali tko je vidio izbacivati naše 'velike heroje koji ginu za sveti dres', ne?

I onda još dođe kao norma da svi moraju biti barem malo glasni đikani, kao što su Šiši, Babo, Srna, Ćorluka ili bilo koji primjer iz drugih sportova, pa jedan Hezonja, koji nije glasni ekstrovert sa crtom zdravog seljaštva, ispada kao lud, bolestan, egomanijakalan, društveno neprilagođen itd. Dođe jedan Ivan Jurić u reprezentaciju koji nije u tom điru odlaska u Fontane i tapšanja s Bilićem po guzici, pa ispadne praktički protudržavni element.

I tako mi lijepo iz generacije u generaciju, iz ciklusa u ciklus, igramo na stihiju, na galamu, na neki umjetno stvoreni naboj i prkos, što može trajati jako kratko i biti razbijeno jako brzo. Pogotovo kad se ti 'senatori' opuste jer shvate da mogu što žele i s kim žele, bez da im popularnost ili njihov 'brend' imalo opadnu i budu propitani. U gotovo nijednom timskom sportu nemamo strukturu u igri, uigrane sisteme i automatizme, nema mehanizama i planova B koji se aktiviraju kad nas protivnik pročita... Imamo samo 'dišpet', 'domoljublje' i standardno 'daj Lukici loptu, daj Babi loptu, daj Baliću loptu' kad zagusti.

Al eto, to je kao što naš Tatta kaže - mi smo emotivci. Tko nas jebe. Asa je maltene najbolji mogući izbor za ovakvu reprezentaciju i ovaj mentalitet. Altroke košarkaški Ćiro.