Došao doma i ne znam što napisati. Osjećam se kao mazohist koji svake godine misli da je to ta godina, da smo ovoga puta pravi, da ćemo ovoga puta naučiti bar poginut sa štitom ili na njemu.
Svaki put, međutim, ispadnem kreten i uvijek me netko gleda s podsmijehom kao "pa već i ptice na grani znaju da će se oni usrat u eliminacijskoj utakmici". Danas gledam opet košarku 1 na 5, gledam Šarićem faul na trici u trećoj četvrtini kod 6 ili 7 razlike i onda umjesto da mi smanjimo na 4 oni u dva napada odu na 12. I nije Šarić kriv. Nitko mu nije rekao, objasnio, razgovarao da nepotreban faul na trici ne radiš u toj situaciji, da je nasjeo na zamku iskusnijeg igrača koji je baš znao da će od silne želje ovaj to napravit. Aco cijelo vrijeme govori da se spremaju za danas, a oni su danas razbijeni još gore nego od Čeha. Ovo više boli. Najbolji su igrači stariji i dvije godine iskusniji.
Sad kvalifikacije, nadam se s nekom strategijom i s nekim planom. S novim izbornikom i 4 godine odriješene ruke da složi momčad. S kim? Najbolji ne smiju igrat kvalifikacije. Hoćemo li se kvalificirati na SP? Milion pitanja, a samo jedan odgovor. Nemam pojma. Ne znam s kim, ne znam kako. Osjećam se kao idiot, ali ipak i dalje vjerujem da ovo ne može dovijeka. Valjda je to, na koncu, i odlika idiota.