Nastojati ću ne biti subjektivan, jer bi po onoj "...što se babi snilo...", a nakon neuspjeha prošlih talentiranih generacija, sada htjeli da ovi konačno uspiju.
Jest, ona zlatna generacija godišta 1978/79 je puno obećavala, oni prije njih iz 1976/77 također, ali su, što ozlijede, što manjak radnih navika doveli do toga da iz ta četiri godišta uspiju samo Vujčić i Girićek. Zemljić i Sesar su bili nositlejima generacija, MVP U18 prvenstava, no, nijedan nije pokazao mentalnu snagu, upornost u postizanju rezultata radom. Braća Perinčić su bili potencijali, no stariji nakon ozlijede ACL nikada više nije dostigao razinu prije ozlijede, a i od mlađega se jako puno očekivalo. Mance je također bio milina za gledati, atletičan, školskog šuta, pa opet ništa više od solidne karijere. Nicević, Kus solidne EL karijere, ali ništa što bio nas vodilo medaljama. Od ovih mlađih se puno očekivalo od dvojca Bagarić-Šundov, no prerani odlazak u NBA ih je uništio. Bagara je tri godine sjedio na klupi, dok se Šundov izgleda zadovoljavao grinanjem klupe za minimalne ugovore; legendarna je bila njegova izjava da "laktarenje" pod košem nije njegov stil. Marko Morić je oduševljavao u U14 kategoriji, a do juniora se već vidjelo da dečko jest talenat (još su mu u Zrinjevcu i "očistili" prostor "puštanjem" Golemca), ali mu se baš i ne radi. Općenito u tim nesretnim 90-tim samo je Girićek bio pravi primjer kako se radom maksimalno koriste fizikalije, a mentalni sklop je pokazivao i igrom u obrani.
Ovi danas, ne samo Šarić i Hezonja koji su predvodnici ne samo svojih godišta, nego i ostali do 1997., ipak imaju tu crtu rada i shvaćanja važnosti igre u obrani. Naime, od tada je i kod prosječnog gledatelja evoluirala svijest o važnosti fizikalija (nešto što je Tabak recimo po povratku iz NBA stalno tupio u svojim interviewima) za ostvarivanje punog potencijala. Konačno, recesija je dovela naše klubove do toga da daju više prilike mladima, a minute na parketu se nerijetko povezuju sa igrom u obrani, što ranije i nije bio slučaj.
Ovo nije precizna matematika i više je tu prognoziranja bez jasnih varijabli, na draftovima europljani sve bolje prolaze jer više nisu nepoznanica, ima tu i gađanja "na slijepo", ali kad se podvuče crta i navedu imena Šarića, Hezonje, Arapovića, Božića, Bendera, Zubca, Žižića, (da ne spominjem sada ove mlađe zaključno sa nedvojbeno talentiranim Jankovićem) do "famoznog" 1997-og godišta, rekao bih da takvu koncentraciju NBA i EL talenta (a pod tim mislim i na "suhi talent" i fizikalije i radne navike) nismo imali od osamostaljenja. Ima tu još "rubnih igrača poput Bašića, Marinelllija, Mazalina, za koje je zbog pomanjkanja tjelesne ili mentalne čvrstine upitno hoće li ostvariti nešto više od ABA razine.
Zanimljiv je i sve češći odlazak mladih u Ameriku, najčešće onih koji imaju potencijal poput Skokne, Vručinića, Leona Tomića, nešto ranije i Vrankovića, za iduću jesen se najavljuje odlazak Svaline (sve iz 1996/97 generacije gdje imamo najveću širinu).
Prije koju godinu bismo spominjali Mavru, Brzoju (nadajmo se da nije propao u Americi), Bundovića, Bošnjaka, Žganeca, a oni su primjer kako nije lako prenijeti izvedbe iz uniorske košarke (pa i izbore u petorke U prvenstava), što zbog lošijeg odabira klubova, lošijeg pristupa samih klubova, pomanjkanja pravog rada, pomanjkanja mentalne čvrstine ili u konačnici lošije genetike koja se na juniorskoj razini može prikriti.
Ovi gore nabrojani (uz Slavicu za kojega još nije jasno zašto je tako neproduktivan u napadu, ako se kao predložak za mjerenje njegovog potencijala uzme ono što je napravio u finalu U19 SP, ali u najgorem slučaju može biti zvijer za igrati obranu na više pozicija od 1-4) već su ili "gotovi igrači" ili su na dobrom putu da to postanu jer to njihov rad, entuzijazam/energiju i priliku u klubovima mogu spriječiti jedino ozljede.
Očito se morao dogoditi Mario Delaš da bismo dobili Šarića, Sesar da bismo dobili Hezonju, Zubčić da bismo dobili Arapovića, Šundov da bismo dobili Bendera, Bagarić da bismo dobili Zubca, da navedem samo najočitije primjere igrača koji su jako oberćavali, a nisu ni blizu ostvarili očekivani potencijal.
obećao sam adminu da ću biti dobar
