Znaš bit ću ti iskren, ja se nisam iznenadio kada nas je lupila češka nisam bio nešto uzbuđen vidio sam sastav, nisam ni kada smo gubili polufinale, ni četvrtfinala, jednostavno nismo imali igrače za takve stvari. Od samog početka i ti to jako dobro znaš pišem da imamo ekipu za medalju i kao što vidiš imali smo, prije će biti da nitko osim mene nije vjerovao u ovakav Bojanov turnir, a dobro ja sam malo bliže njemu pa znam koliko on napreduje iz sezone u sezonu, zbog toga sam popizdio itekako popizdio i nikako da se vratim prijatelju....Toliko je malo samo malo pameti trebalo i dobili bi to polufinale, ali jbg mi jednostavno ne znamo. I koliko sam vjerovao u Bojana toliko sam i u Hezonju, ali đaba kad ti takvo migraču nađeš ulogu nosaća, jbg, 
Meni je zapravo fascinantno koliko smo mi igrački dobri i jaki unatoč svemu, unatoč svim greškama u koracima i apsolutno sam siguran da dolazi vrijeme ove reprezentacije, samo ja sam želio sad i odmah
Godine su to poraza i ispadanja, jbg prijatelju ostavi to traga.
I još nešto nisam ja napisao ništa za Bojana, zapamti kao što sam i pisao bojan će biti još bolji i tekako samo bez ozljede, a tek kakav će biti Hezonja, uh bezobrazno ćemo biti dobri plus Šarinjo, samo molim boga za pametnog i iskusnog izbornika

mnogi od nas su lani zamijerali Perasoviću šta je poveo na EP Tomasa, koji na kraju nije proveo na parketu ni minute. pa Aco je poveo 2 Tomasa u Rio.

Ovo da je Ivan Ramljak jedan od najboljih obrambenih igrača Europe je stvarno rijetko viđena provala. Bez uvrede.

Teško je valorizirati obranu i reći taj igrač je toliko i toliko bolji od tog i tog u obrani ali.. Jović, Lazić, Dangubić, stariji Šehović, Babić eto iz glave pet perimetar obrambenih igrača iz ABA lige o kojima bi se dalo raspravljati.
Da ne idemo na višu razinu sa nabrajanjem euroligaških i NBA igrača.

Idealan igrač zadatka je onaj koji igra vrhunsku obranu i stavlja 40+% otvorene trice a ne ko Ramljak svaku petu.
Pa vidili smo koliko jedna momčad kao što je Španjolska ima koncepcijskih problema sa Rubiom na parketu, bez obzira što je ovaj elitni kreator i defanzivac okružen sa četiri igrača koji svi mogu staviti tricu.

Možda ga se moglo iskorisiti na par minutica u susretima kontra Nigerije i Argentine i to je to.

Franjo (forumaš) je pisao o dominaciji Šakića nad Arapovićem, na treningu. 

Tu treba naglasiti ovo na treningu. Trening i utakmica nisu isto. I velika je razlika  u sportašima po tom pitanju. Imamo one koji na treningu rasturaju, a onda se uplaše atmosfere, protivnika, odgovornosti te na utakmici (natjecanju) daju znatno manje. s druge strane postoje i oni koji trening odrađuju korektno, a onda im u službenoj utakmici proradi adrenalin, uz pozitivnu drskost i daju puno više nego si to trener može zamisliti. I Sara Kolak je pričala o tome.

Nije ni isto kada na treningu igraš protiv nekoga (obično na kraju treninga) da li ste prije toga odradili set nekih teških vježbi, što će nekoga izmoriti više od ostalih. s druge strane u utakmicu ulaziš optimalno zagrijan ili čak hladan s klupe.

Opće to gledanje, isključivo, kako netko reagira na treningu, je mana većine naših trenera, pogotovo u momčadskim sportovima.

I još jedna opaska za konkretan slučaj. Šakić, kad je ulazio je stvarno izgledao izgubljen. jedan od razloga je svakako nivo košarke koji on prije nije igrao, a drugi je neuigranost sa suigračima, a što dodatno pospješuje manjak šablonskih akcija (kakve npr imaju srbi ili australci, pa čak i nigerijci)
S druge strane Arapović ovdje ima svoju dvojicu klupskih kolega (možemo i Ukića ubrojiti kao trečeg) koji ga poznaju i imaju povjerenja u njega te mu se ne boje dodati loptu.

Oni koji ovdje pišu nešto protiv Ace, a od nekih sitnih taktičkih pogreški prave nekakvu filozofiju kao da zaboravljaju u kakvoj smo mi rupi bili prije godinu dana. Po meni Aco je naš košarkaški Ćiro. Prvi trener nakon toliko godina koji ima dušu i duha napraviti timski duh.

Što Ćiro nije zajeba polufinale 98-e? Ako neko kritizira neki Acin potez neznači da je protiv Ace. Ovo je forum i ode i jesmo da analiziramo svaki i najmanji detalj. Što bi svi trebali gurnut glave u pjesak ili stavit ružičaste naoćale i bit presretni i prezadovoljni jer smo (opet) ispali u četvrtfinalu.
Ja ću opet reći Aco svaka ti čast za ovo ljeto, ali ako smatram da nešto nevalja pa valjda to smijem napisat na hebenom forumu.
P.S. Svi apostrofiraju lanjski poraz od Češke, a ja se pitam di bi mi danas bili da je u prvom kolu Bojan dobija potres mozga, Dario bio na lanjskoj razini, Mario mlađi godinu dana, Planinić ladija jaja doma.

Joke, pretjera ga čovječe. Nemam nikakvu namjeru pravit se da razumijem košarku bolje od tebe pa derati po analizi, ali... 
Pred godinu dana ti nije bilo čudno što su legli 30 razlike od Čeha, a danas je neuspjeh gusto izgubljeno 1/4 finale Olimpijskih igara. 
Naravno da stoji da se moglo i dobiti. Al moglo se popušiti i protiv Grkljana tamo u polufinalu Torina. Ništa to nije tako egzaktno, a za našu repku je bitno da se muva tu negdje oko "poraza u 1/4 finalu OI od kasnijih finalista". 
Ne možeš cijelu analizu bazirati na "zašto smo 5 minuta igrali bez Ukića", jer je isti taj Ukić mogao ući i napraviti 4. faul i u nekom od mogućih raspleta nam je to moglo faliti u 4/4. I onda bi cijela analiza išla u drugom smjeru, i opet odluka nebi valjala. Nisu sve Acine odluke bezgrešne, dapače, samo mislim da je sve to malo relativnije. 
Za one koji Aci zamjeraju viziju - stoji, čovjek je i rekao "odradit ćemo ovaj projekt OI na način za kojeg smatram da ja najbolji u ovom trenutku, a nakon toga neka se radi za budućnost". 

Sve u svemu, dobro je. Nije izvrsno, izvrsni su Srbi u finalu, ali dobro je i vidi se veliki pomak na bolje.

Ne bih, pogotovo na ovoj temi, duljio o srbima, ali jedno polufinale i dva finala u zadnje tri godine nešto govori o kvaliteti našeg zadnjeg suparnika. I, nisu tamo došli preko noći ni bez porođajnih muka (nastupi na eurobasketima 2011 i 2013, trica Ivanovića u Beogradu koja ih je ostavila bez OI2012), što znači da se razvojne stepenice ne mogu preskakati.

Mi smo, kako netko reče, napravili kvantni skok, je smo prošle godine pobijedili Sloveniju (bez boljeg Dragića), Makedoniju i Nizozemsku, a ove godine skinuli španjolce, Brazil i za kraj (u utakmici koja nam je značila izbjegavanje amerikanaca) Litvu, po prvi puta u službenoj utakmici od osamostaljenja.

I ono najvažnije, što sam čekao, izjave Stojka i Dina u SN. Rezime obojice jest da su zadovoljni preobrazbom reprezentacije u momčad koja ne odustaje i ne pada psihički ni u rezultatskom minusu, Bojan koji se isprofilirao ne samo kao glavni strijelac, nego i vođa, te zaključak da je Acin posao na mjestu izbornika gotov i da se što prije treba odrediti novi izbornik. Jako su zadovoljni ovim ljetom na koje treba dalje nadograđivati. Stojko je u Hrvatskoj do kraja rujna i po Dinovim riječima, čekaju dok se svi vrate iz Rija, a tada će razgovarati i pokušati to riješiti dok je Stojko u Hrvatskoj.

Obojica su se pozitivno izjasnili o igračima koji dolaze, Dino dosta određenije, govoreći o trojici koji su draftani ove godine, pa o Hezonji "koji je iz vrtića otišao na fakultet i s njim treba raditi jer ono što on može postati u obrani jest svjetski vrh" (valjda nije novinarski gaf, jer je zanimljivo da se takav scorer u najavi ističe kao obrambeni potencijal), o Šariću kojega se prozivalo megazvijezdom a odigrao prvi turnir u ulozi nositelja igre...

Po Dinu možete zaboraviti na amerikance, i, ako nema domaćih igrača, da se trener mora prilagoditi.

Nijedan nije Acu prozvao zbog četvrtfinala. Stojko je svjestan da neke stvari nismo radili kao do tada (očito se i suparnika tu nešto pita), a Dino je apostrofirao lošu kontrolu skoka, te promašene zicere koji su po njemu razumljivi, jer je većini igrača to prva takva utakmica.

E sad, ako je meni dopušteno spekulirati, a ako će se držati ideje da se nekome reprezrntacija povjeri do Tokija, što bi značilo da netko radi damo to i da je za to plaćen ( dakle, ugovor), reklo bi se da treneri koji su pre polaskom u novu sezonu baš i nisu izgled i. Zamislite Trinchierija kako do sredine lipnja igra prvenstvo Njemačke. Do tada ne bi mogao pratiti igrače, gledati kandidate (za bekovske pozicije), osim ako to neće odrađivati Dino i Joke. Jest odličan klupski trener, ali na klupi Grčke nije oduševio. Da ne govorimo o neživotnosti vezivanja dvama ugovorima u isto vrijeme.