Nisam skaut, nisam trener, tek zaljubljenik u košarku, ali stavljati u istu rečenicu Marija Delaša i Prostrana mi nije sjelo.

Mario Delaš je mekan, verzija Ante tomića na poziciji 4, osim toga, osvjedočeni neradnik i bonvivan (koji će radije zaružiti nego odraditi ekstra porciju treninga).

Prostran igra na deficitarnoj poziciji, i od njega bi - ne gledano kroz prizmu individualnih klupskih statistika, nego iskoristivosti u timskom okružju suigrača u reprezentaciji - trebalo tražiti kontrolu lopte i kreaciju na postavljenu obranu. I naravno, odgovor na pokušaj "šokiranja" presingom. On u odnosu na Delaša ima više komplementarnih pozitivnih strana koje nedostaju reprezentaciji.

Tomić i Šarić u istoj rečenici...neću komentirati dalje da ne kažem nešto neprimjereno.

Ipak, kao što je i joke apostrofirao, konačno izgleda dolazimo do spoznaje da nije ključ u nizanju imena individualaca (iako ni bez toga nema uspjeha), nego prije svega u timskoj snazi, koheziji, a prvi korak ka tome je požrtvovanost, predanost timu i spremnost da se vlastita pozicija i statistika gurne u drugi plan. Dario je upravo personifikacija takvog pristupa košarci, dok je Tomić  

Ne vidim zašto bi bio izazov uklopiti Žižića i Bendera. Pa radi se o dvojcu koji ne pate - kao moj "favorit" Hezonja - od sindroma primadone, nego su mirni, radišni, talentirani momci, koji će dići obranu reketa i prostora od reketa do perimetra na višu razinu. Savršene kockice u Asinom mozaiku "sve za obranu, obranu ni za što".

Nisam skaut, nisam trener, tek zaljubljenik u košarku, ali stavljati u istu rečenicu Marija Delaša i Prostrana mi nije sjelo.

Mario Delaš je mekan, verzija Ante tomića na poziciji 4, osim toga, osvjedočeni neradnik i bonvivan (koji će radije zaružiti nego odraditi ekstra porciju treninga).

Prostran igra na deficitarnoj poziciji, i od njega bi - ne gledano kroz prizmu individualnih klupskih statistika, nego iskoristivosti u timskom okružju suigrača u reprezentaciji - trebalo tražiti kontrolu lopte i kreaciju na postavljenu obranu. I naravno, odgovor na pokušaj "šokiranja" presingom. On u odnosu na Delaša ima više komplementarnih pozitivnih strana koje nedostaju reprezentaciji.

Tomić i Šarić u istoj rečenici...neću komentirati dalje da ne kažem nešto neprimjereno.

Ipak, kao što je i joke apostrofirao, konačno izgleda dolazimo do spoznaje da nije ključ u nizanju imena individualaca (iako ni bez toga nema uspjeha), nego prije svega u timskoj snazi, koheziji, a prvi korak ka tome je požrtvovanost, predanost timu i spremnost da se vlastita pozicija i statistika gurne u drugi plan. Dario je upravo personifikacija takvog pristupa košarci, dok je Tomić  

Ne vidim zašto bi bio izazov uklopiti Žižića i Bendera. Pa radi se o dvojcu koji ne pate - kao moj "favorit" Hezonja - od sindroma primadone, nego su mirni, radišni, talentirani momci, koji će dići obranu reketa i prostora od reketa do perimetra na višu razinu. Savršene kockice u Asinom mozaiku "sve za obranu, obranu ni za što".