Nogometaši dobro naplate svoj nastup za repku.

Zato što u tim sportovima ne postoji pošast zvana NBA liga, niti toliko traljava i nesposobna matična organizacija kao što je FIBA.
Postoje krovne organizacije FIFA, IHF, EHF itd. i sustav natjecanja je uređen.
Kad su na programu kvalifikacije i velika natjecanja, klupska natjecanja se prekidaju, čak i ona najprofitabilnija poput Champions Legue u nogometu.
Leo Messi leti u Argentinu, Paragvaj, Venezuelu itd. i igra za svoju reprezentaciju.
Rafa Marquez ide u Meksiko, Guardado i James Rodriguez u Kolumbiju itd.
Za 10 dana se vraćaju nazad i natavljaju sa klubom 
Nema osnove i razloga da izmišljaju zašto bi otkazali nastup.

Ako se pak klupska natjecanja ne prekidaju, igrači imaju pravo ići igrati kontinentalna prvenstva, npr. Afričko prvenstvo a klub nema pravo ni načina niti uopće pomišlja da ih zadrži ili kazni.

Taj pristup je utkan još od kadetskih dana i ušao je genski kod sportaša, osim kod vrhunskih košarkaša.

Njima je u genima kako jednog dana otići u NBA i zgrnuti dolare. Čast iznimkama.
Sve je manje trenera koji su sposobni ogdajati mladog košarkaša na drugačiji način. Čast i takvim iznimkama, njima zaista nije lako u poslu kojim se bave

Ni NBA klubovi nemaju pravo ni način da kazne "neposlušnog" igrača. 
Nogometaši i rukometaši igraju iz ljubavi,ne zbog novca? Njima je novac na zadnjem mjestu i ne zanima ih kako zgrnuti što više dolara?
Stvar je naravno u novcu; u košarci jedini pravi novac se vrti u NBA ligi. Džaba ti dobar nastup na Olimpijskim igrama ili na europskom prvenstvu,kad ti neće donijeti bolji NBA ugovor. Džaba ti to što si izabran u prvu petorku bilo kojeg reprezentativnog natjecanja,kad će ti ta stavka u životopisu donijeti manje novca od jednog prosječno odigranog NBA mjeseca.
Nema tu para,za razliku od nogometnih reprezentativnih natjecanja gdje se vrte ogromni novci (na svjetskom se prvenstvu valjda okrene rekordna cifra dolara,uzevši u obzi sve sportove na svijetu) i gdje se možeš proslaviti i zaraditi ugovor života u doslovno jednoj utakmici.
Na pamet mi pada onaj Asamoah Gyan,reprezentativac Gane (ispali od Urugvaja u četvrtfinalu-Suarez obranio rukom zadnji napad Gane-udarac glavom Gyana,zaradio crveni,no Gyan nakon toga promašuje penal). Znači lik je na tom natjecanju zabio 4-5 golova (većinu iz penala) i većina se vjerojatno i danas sjeća njegovom nastupa na tom prvenstvu,a da ne zna što je zapravo radio u klupskom nogometu čitavu karijeru. Tih par utakmica mu je donijelo i ugovor u Sunderlandu i on na račun tog prvenstva može i dan danas zaraditi koji dolar u nekoj pripizdini.
I zašto onda ne bi i neki drugi Asamoah Gyan letio u neku svoju Ganu i okušao svoju sreću na nekom prvenstvu? 

Za nogomet stoji poanta, ali rukometaši i vaterpolisti se ne prodaju isto preko reprezentacije pa igraju, recimo Francuzi, Španjolci redovito imaju vrlo "stare" sastave, nikom od njih ne treba prodaja, a samo riskiraju povrede + u EU košarci se vrti više novca, nego u rukometu.

Ja sam trenirao nogomet i kad smo bili klinci svi smo sanjali zaigrati za Hrvatsku, a strani klubovi su se podržavali uglavnom zbog naših igrača. Dresovi Šukera i Bobana su se mogli vidjeti na klincima na svakom koraku. Frendovi koji su trenirali košarku su pak maštali o NBA ligi, pa možda stvarno korijen leži u ranoj dobi.

Nogomet, vaterpolo, rukomet... svi ti sportovi najviši nivo svog sporta imaju u reprezentativnim natjecanjima. Izuzetak su poneke utakmice nogometne Lige prvaka, ali u biti, ništa u tim sportovima na klupskoj razini se ne može usporediti s svjetskim i europskim prvenstvom.
Košarka ima sasvim drugu poziciju, gdje NBA liga predstavlja najviši nivo, pa nije zamjeriti sportašu koji sanja da bude najbolji, da u biti sebe projicira kroz nba, a ne kroz reprezentaciju.
Tu je naravno i FIBA / NBA odnos, koji ne postoji u ostalim sportovima, nego FIFA, UEFA, IHF i ostale organizacije imaju više manje potpunu kontrolu nad natjecanjima, kalendarom i svim ostalim.

Upravo je ovo poanta svega...u drugim sportovima biti član reprezentacije znači igrati sa najboljima odnosno na još višoj razini nego što je to ona klubska. Istina, u nogometu postoje klubovi koji su jači od reprezentacija, ali to je ipak više iznimka nego pravilo. Uz to je nogometni sustav uređen na sasvim drugačiji način gdje su pravila jasno postavljena i ne mijenjaju se iz godine u godinu. U reprezentativnom nogometu vrti se puno veća lova nego u košarci tako da je financijski aspekt bitno drugačiji.

Za razliku od toga imamo košarku gdje postoje de facto paralelni sustavi. NBA je sustav za sebe i stvara svoja pravila i sustav vrijednosti. Dobar dio NBA ekipa jači je od većine reprezentacija, a reprezentacija SAD-a je više manje nedodirljiva. Znači u košarci NBA igračima odlazak u reprezentaciju ne predstavlja višu razinu kao što je to slučaj u većini drugih sportova. Uz to je i novac koji se vrti u NBA takav da su reprezentativni bonusi smiješni.

Rekao bih da je u svemu tome najveći problem što je NBA sustav za sebe i egzistira van FIBA košarke. Daleko od toga da NBA ekipe mogu zabraniti igračima da igraju za nacionalne ekipe, ali jednostavno su prioriteti drugačiji.

Hokej na ledu?