Pino Đerđa je veliki igrač, vjerojatno naš najveći plejmejker kojeg smo imali. Ali kao trener nije bio na tim razinama.
Njegove reprezentativne epizode nisu bile tako dobre da bi sada solio pamet. Iako je u mnogim stvarima u pravu, na Acu (za sada) nema razloga napadati.
Na onom EP u Francusko Đerđaj je vodio reprezentaciju sastavljenu od starih igrača + Dražen i sve što pamtimo od tog prvenstva je ona tuča s talijanima i Grbović kako sa škarama trči za Gambom (to ipak nismo vidjeli, samo zamišljali:)).
U Kanadi je 1994. vodio našu reprezentaciju i sve je bilo dobro, bili su uvjerljivi i dobivali velikom razlikom sve po redu, a onda su naletili na te Ruse. Nikad nisam bio tako razočaran nekim ispadanjem. Još uvijek mi je to najgorča pilula koju sam doživio od naše reprezentacije.
A broncu smo osvojili.
E da je sad jedna bronca.

Aco je prošlo ljeto prihvatio klupu nakon što su svi drugi odustali. I napravio je velike stvari i ja sam mu zahvalan na tome. Pogriješio je što nije ojačao ekipu za Rio, ali to je bilo u cilju motivacije i pravde, pa ajde. Ionako ni Bender ni Zubac tada ne bi mogli nešto doprinjeti. Smeta mi i taj njegov kratak fitilj, za koji on kaže da ga drži pod kontrolom (u što ja nisam siguran), ali pustimo čovjeka da radi. Dajmo mu da odvede ovu generaciju na svjetsko i na slijedeću olimpijadu, pa ćemo vidjeti vrijedimo li ili ne.
U svakom slučaju, treba još puno raditi da bismo ponovo počeli osvajati medalje.
Za početak bi bilo dobro da izbornik radi svoj posao u tišini i bez prepucavanja po forumu. Nama treba dobra atmosfera i trebaju nam najbolji igrači koji će igrati u vrijeme kada najviše budu mogli dati. Ne treba dramiti oko otkaza, ne treba nikoga otpisivati za ubuduće. Jer ako netko misli da ćemo bez Žižića, Hezonje, možda Zubca ili Bendera... osvajati medalje, e taj se grdno vara.