Ajme dosta više.

Svaka čast Skansiju i Novoselu - za veliko košarkaško znanje i karijere - ali ovo je već kao da slušam ona dva starca Muppeta s balkona! Grintaj, grintaj.

Pustite Zubca i Žižića i Hezonju na miru i kakve su to doom & gloom prognoze. Ono - no life, no future! Ma daj!

I Roko isto treba prikočiti. Podržao sam ga da da svoje mišljenje pa i oriba malo one koji ne dođu, ali posve je suludo postavljati neke ultimatume i konačnosti. 

Postoji razlika između zdravog ribanja među igračima i od kapetana prema igračima, ali isključivost je ucjena u kojoj manjka bilo kakve perspektive, opcija, vizije i nad svime mudrosti koja bi trebala biti prava osobina veterana.

Tko zna, možda je i Roka malo ponijela zanesenost i nada da će konačno uspjeti do medalje ovoga ljeta pa ga je razočaranje s otkazima pogodilo i više nego što je sam mislio.

Reprezentacija mora biti i ostati otvorena. 

Prvo što moraš promijeniti je stav i uskladiti ga s vremenima. Jer ako ti je pogrešna polazišna točka (jedno 30 godina u prošlosti) nemaš nikakve šanse realizirati išta korisno izvan sebe.

Zato bi valjalo Novosela i Skansija intevjuirat samo nakon neke naše eventualne pobjede. Ono da nam ne daju da previše poletimo i sve spuste malo bliže zemlji. Sad kad nismo još ni uzletjeli - zakopavaju nas u podzemlje.

I što ako odemo na EP i ispadnemo u prvoj eliminacijskoj utakmici?! Šta? Hoće li svijet završiti? Hoće li se košarka prestati igrati općenito? Neće.

Opet ću pratiti naše dečke u NBA i nadati se da ćemo se kvalificirat na SP i da će se tamo svi odazvati kad ne budu ovako zeleni ili u ovolikim problemima. Hezonja je baš u kršu teškom.

Ne slažem se ni s ovim novinarom iako mu je možda savjet mladcima dobronamjeran oko izjava. Zašto dečki ne bi izjavili kako se osjećaju? Kao da mi svi ostali ne znamo koliki je rascjep između naših osjećaja, želja i snova te situacija pred koja nas život podstavlja, okolnostima koje se mijenjaju.

Idealna slika ne postoji. Položaj je naivaca očekivati da će ti se baš jednom sve zvijezde poklopiti i da nećeš naići na otkaze i poteškoće. Uvijek se nadaš najboljem, ali kad te okolnosti srežu - uložiš svoju energiju u ono što imaš i izvlačiš najbolje iz toga posvećujući/usmjeravajući svu svoju energiju u to. A ne 90% sebe u šabi-dabi.

Mi smo kolektivno previše zapeli u kukanju, žaljenju, rekriminacijama umjesto da uložimo svoje vrijeme i energiju u ono što imamo - ka široj slici s vizijom - stalno prema naprijed umjesto stalno hebeno unatrag!

I ako mi je nešto drago onda je to da će ti mladići tamo u NBA (iako ni to nije savršena liga) možda barem dijelom pokupiti (kao Dario npr.) taj stav da se uvijek gleda naprijed, a prošlost ostavlja smjesta tamo gdje joj je i mjesto - u prtljažniku, a ne razljepljenu po prednjem staklu dok istom pokušavaš sudjelovati u utrci Formule 1.