A Bojan - drijema.

S obzirom da su sad više manje sve karte otkrivene; i flop i turn i river, ostaje još pitanje jel netko dobro zamračio ruku (ili zamračio dobru ruku).
Hrvatska osim Babića nema izostanaka i to je ok situacija, loša je situacija da od ovih kaj su tu opet ima manje lošijih koji zbog menadžera, egotripera, saveza i ostalih nesposobnjakovića nisu tu.

Za uzet zlato se treba poklopit da za njega ne igramo protiv Španjolaca, po meni jedine reprezentacije koju ne možemo dobit u eliminacijskoj utakmici. Znači da ih ranije eliminiraju neka Grčka ili Italija ili Litva.
Za uzet bilo kakvu medalju nam kao i u Sloveniji trebaju bolji plej i centar, tu smo u 4 godine možda čak i nazadovali. Nadam se da Darac ne broji turnir u Francuskoj kao ispunjenu godišnju kvotu trofeja.

Vatrogasno rješenje za Torino očito smatra da još gori negdje pa je i dalje još tu. Možda očekuje da zgarište bude prenamjenjeno u građevinsko zemljište. I takav je očito manje loše riješenje od nekih ranijih. Tu je ta više puta potvrđena priča dobar izbornik != dobar trener i u drugom smjeru.
Netko je prije par stranica (ili na onoj drugoj temi) bubnuo usporedbu Šarić, Bogdanović - Balić, Metličić (mislim da nešt na temu minutaže, u svakom drugom pogledu je usporedba smislena ko Lukša Andrić - Shaq).
Zapravo jedina dodirna točka je da je i ta rukometna reprezentacija imala izbornika koji je daleko od neke trenerske kreme ali je "odgovarajući" izbornik za igrački roster.
Da se nastavim na priču, sve i da su Balić i Metličić igrali 55 minuta po utakmici; uz njih je igralo najbolje desno krilo svih vremena, defanzivni specijalci bili su Dempa i Dominiković, a ne Krušlin i Ramljak, imao si golmana koji za turnir tempira vrhunac forme a ne ozljedu u prvoj utakmici.

Ispadanje prije četvrtfinala: teška blamaža
Ispadanje u četvrtfinalu - ovisno o protivniku i dojmu same utakmice: veliko razočaranje ako bude nova blamaža na utakmici, razočaranje ako budemo bez šanse ili se sami upucamo u nogu, ispunjavanje minimalnih (nikad postavljenih) ciljeva ako bude ravnopravna utakmica di je protivnik jebiga bolji
4. mjesto: realan domet i novi zapuh pozitive nakon onog celjsko-ljubljanskog, osim ako ne bude neka nova hrvatska tragedija u polufinalu ili utakmici za 3. mjesto; poučeni iskustvom - vjerojatno zapuh koji dugoročno ne donosi neke pomake
3. mjesto: nadmašena očekivanja, napokon izlazak na podij
2. mjesto: poraz od Markija i ekipe: fenomenalan rezultat; poraz od bilo kog drugog: odličan rezultat al moglo se onda i do kraja
1. mjesto: nemam prigovora, nek se svim igračima osigura ovo kaj trenutno izbornik ima - bjanko ček na vlastiti angažman u reprezentaciji do kraja karijere

Pa i trebali bi, no, mislim da nitko nije napisao da ce tako i biti u kontekstu podcjenjivanja i lako-cemo.

Inače Gruzija ima odličnu reprezentaciju, a Shengeila je odigrao jordanovsku partiju. Ne vidim posebnu poveznicu između Gruzije i Mađarske, Gruzijci su tu negdje s nama srednji-viši rang, Mađari su malo iznad dna EU košarke.

Jeste vi retardirani ili koji kurac? Pa daj prestanite višestruko citirati, cijelu stranicu sjebete

Btw zar se Marković nije oprostio od srpske reprezentacije prije godinu dana? Pisalo je se ovih dana i da se povlači iz košarke, ne znam kako on Magu "nedostaje"

Francuska-Finska 72-75 :D vodili 10 razlike

HRVATSKA

Roster:

Bekovi: Leni Ukić, Marko Popović, Kruno Simon, Filip Krušlin

Krila: Bojan Bogdanović, Marko Tomas, Ivan Ramljak

Visoki: Dario Šarić, Dragan Bender, Darko Planinić, Ivan Buva, Luka Žorić

Trener: Aleksandar Petrović

Hrvatskoj nedostaje 5 igrača s onog olimpijskog rostera. Među 12 nema Mira Bilana, Marija Hezonje, Luke Babića, Željka Šakića i Roka Stipčevića. Od važnijih imena koji su igrali ozbiljnije minute na tom turniru outsu dakle Bilan, Hezonja i Babić. Od potencijalno super snažne centarske linije također nije ostalo puno toga s otkazima Ivice Zupca i Ante Žižića.

Stil:

Hrvatska se predkvalifikacijskim turnirom u Torinu gdje su pali Talijani i Grci, pa onda i samom Olimpijadom i sa skalpovima Španjolaca, Litve i Brazila, definitivno vratila na mapu relevantnosti u košarkaškom svijetu. Koliko god to bio težak posao za odraditi ispred je još teži. Treba ostati konkurentan, treba ići prema naprijed i ostati na vrhu. Prošle godine smo bili podcijenjena reprezentacija za koju se očekivalo da će već negdje kiksati, protivnici su nas vjerojatno lagano i podcijenili, a nositelji igre iznenadili su pristupom i klasom. Kemija u momčadi je očigledno dobra, Petrović je uspostavio jasnu hijerarhiju u svlačionici i na parketu, pa usprkos brojnim otkazima koji su pogodili reprezentaciju ova ekipa na krilima dobre energije i s dva nositelja u top formi može itekako iznenaditi.

Što se same igre tiče tu je jasno da će sve odvijati oko Šarića i Bogdanovića koji su s Petrovićevim dolaskom na klupu dobili apsolutnu slobodu u igri. Za razliku od nekih prijašnjih izbornika Petrović je ovom dvojcu dao odriješene ruke, lovačku dozvolu, bez namjere da ih stavi u šablonu u kojoj se moraju podrediti „timskoj igri“, paziti na potrošnju lopte i minutaže jer svi moraju dobiti isto. Bogdanović može uzeti koliko želi šutova, napasti kako hoće, uzeti tricu preko ruke, spustiti se u post itd. Šarić ima slične ovlasti iako je više koncentriran na all-round igru i obranu. Koliko god pričao protiv EnBeA lige toliko je Aco i prisvojio njihov hijerarhijski sistem i raspodjelu uloga. Znaju se prva i druga opcija, znaju se igrači od zadatka i momčad igra u skladu s tim saznanjima.

Iza ove dvojice su dobre NBA sezone i sudeći prema pripremnim utakmicama spremni su opet ponijeti glavni teret igre. Bogdanović je na ovom nivou košarke opet jedan od glavnih favorita za najboljeg strijelca turnira. Nema baš puno ekipa krilo koje može pratiti igrača njegovih fizikalija koji je uz to i dobar strijelac. U C skupini Hanga bi mu mogao najviše otežati u tom 1 na 1 matchupu. Španjolci bi mogli biti nezgodni jer će imati odlično pokriven reket što bi Bogdanovića moglo istjerati van njega. U svim drugim utakmicama on bi trebao biti nezaustavljiv u izolacijama i skok šutu, napadanju obruča, spuštanju u post i tricama iz catch and shoota. Njegova najveća mana u kontekstu reprezentacije nije čak ni obrana koja mu se često spočitava (i koja zna biti ozbiljan problem, čak ne toliko i 1 na 1 obrana koliko greške u timskoj obrani prouzrokovane manjkom koncentracije i energije) nego dodavački gen. Bogdanović nije kreator za druge. Kada dobije loptu ispred njega su samo protivnik i koš, suigrači padaju u drugi plan. Recimo, na Olimpijadi je u 6 utakmica i 35 minuta na parketu imao samo 2 asista prosječno i 3 izgubljene. Za igrača koji toliko igra s loptom u rukama i na kojeg se obrane fokusiraju da bi ga zatvorile, a drugi zbog toga imaju prostora, to je jednostavno premalo. I to je šteta jer Hrvatska nema baš puno kreatora na perimetru. Simon je i dalje tu uz Bojana alfa i omega, s razigravačima ne stojimo najbolje, nema čak ni Babića koji je mogao djelomično odraditi tu rolu sekundarnog kreatora. Ovako smo dosta predvidljivi kada on ima loptu jer obrane znaju da će ići u finiširanje, ne i nekakav slash and kick ili napadanje kroz pick and roll. E sad, da Babo ima i taj segment u svojoj igri vjerojatno bi dobio onih 16 milijuna godišnje od neke NBA momčadi za koje su se on i njegov agent nadali da bi mogli dobiti. Ali dobro, i s tim minusom u njegovoj igri Hrvatska se može nositi sve dok obrane nemaju rješenja za njegove izolacije i šuteve iz driblinga preko ruke (još kada bi mu Aco pripremio više akcije u kojima se kreće bez lopte, kao i ekipe u NBA ligi, bilo bi divno, i Bogdanović ne bi trebao raditi za svaki poen).

Šarić je pak u Riju i Torinu izrastao u klasu za sebe. S godinom rada i igre u velikoj roli u Sixersima postao je i još bolji, i to je ono čega bi se protivnici trebali bojati. On i Bogdanović u potencijalnoj 2 na 2 igri mogli bi biti nezaustavljivi, pitanje je samo koliko će Aco posvetiti takvoj kombinaciji vremena. Čak i kada ne igraju zajedno Šarić i Bogdanović su napast jer uvijek 1 ima loptu dok drugi čeka na šutu ili se kreće bez lopte. Ovo će stavljati veliki presing na obrane i niti jednoj neće biti lako zatvoriti ovakva dva klasna kreatora.

Šarićev prvi korak kada krene u 1 na 1 igru je brži nego prije, visoki i teži čuvari nemaju šanse ostati ispred njega. Šut je sigurniji i manje je u njemu avanturističke dimenzije. Poludistancu pogađa bez problema, napada s niskog bloka niže čuvare, uz standardni doprinos u kreaciji s visokog posta ili tranziciji. Odradit će i ona šljakerski dio posla prije nego Bogdanović. Pazit će na obruč, skupit će skokove u oba smjera, potrošit će se u obrani letajući na sve strane. Ono što mene trenutno najviše zanima kod njega je može li uz sve to i centra igrati određeni period utakmice? U Torinu i Riju je Aco imao momenata kada je procijenio da ima povoljan matchup i gurnuo bi Šarića na peticu i tako dobio nisku postavu koja može igrati 5-out u napadu, a u obrani su svi dovoljno visoki da preuzimaju. Mislim da će ovo biti nužnost i da bi ove situacije mogli često gledati na novom turniru jer smo ipak ostali bez 3 centra. Sva 3 što imamo na rosteru su isti tipovi. Žorić nakon svih predstava u dresu reprezentacije ne bi trebao dobiti minute ispred Planinića i Buve. Njegov fajt se ne može osporiti ali od skok šuta unatrag mi uvijek popucaju kapilari u očima. Planinić je startni centar i bit će dobro ako nastavi raditi ono što je do sada radio – borba pod košem, skokovi i pospremanje zicera. Buva je nešto finiji igrač od Planinića, može zabiti oko obruča, pospremiti šut ali je također više radnik nego nekakva opcija u napadu.

Ne ulijeva mi povjerenje baš ova centarska linija tako da Šarić na petici u svakom poluvremenu po neku dionicu zvuči kao najbolja opcija. Problem je što bi ga to moglo dodatno potrošiti, a nije da se on zna baš čuvati. Guranje protiv viših igrača, veća odgovornost u obrani i skoku mogli bi ga dosta umoriti. Pitanje je i koga koristiti uz njega onda na visokoj poziciji. S Benderom dobijemo na visini, šutu i povremenim kreativnim dionicama gdje bi lopta mogla lijepo kružiti sa strane na stranu. Ovo bi mogla biti opcija recimo protiv Španjolske kada braća Gasol budu zajedno na parketu. Bender tu nema baš previše izgleda ali možda ih možemo barem napadački izazvati s našom 5-out postavom gdje ne gubimo na visini.

Vidio sam da na pripremama Aco koristi i niske postave, opet sa Šarićem na 5 kao jedinim visokim igračem, a oko njega su Ramljak, Bogdanović, Simon i još netko. Ovo je zanimljiva opcija također u kojoj Ramljak glumi Babića. Ramljak se svidio Petroviću jer može naganjati po perimetru nekoliko pozicija, ima dužinu i atleticizam za to. Šteta što od Babića nije pokupio i malo napadačke igre. Opet spominjem Babića i možda se čini kao da je on super bitan igrač, što možda i nije točno, ali s njim u igri imaš opciju više. Prvo je najbolja atleta na rosteru, drugo igra obranu, treće može poslužiti kao sekundarni kreator, četvrto opasan je u tranziciji. Ramljak i Marko Tomas imaju svoje vrijednosti, ali jebiga, nisu Babić kojeg ja neću prežaliti što nije tu. Nego, ova formacija bi mogla zaigrati brže i s više prostora u napadu kada se igra na postavljene obrane. Problem je samo Ramljakov šut, koji ne postoji, pa se jedino možemo nadati da nije skautiran do kraja. Ovu rolu može odigrati i Tomas, ali Marko više ni blizu nema u nogama eksplozivnosti da bi mogao loviti nekoga po perimetru i biti prevaga. Ali za razliku od Ramljaka, on neće dobiti Andre Roberson/Tony Allen tretman od protivnika. Samo,nama u tim momentima treba atleticizma, obrane i fizikalija, treba nam radnik jer u Šariću i Bogdanoviću imamo igrače koji će se pobrinuti za napad.

Kad sam se već dotaknuo obrane onda da kažem kako se Petrović sigurno neće odreći zonskih principa u obrani i koncepcijskih rizika. Visoki igrači će nam u pick and rollu stajati u pozadini kako protivnici ne bi koristili njihovu tromost i spori povratak u reket, gomilat ćemo tijela u reketu kako bi branili skok i zaustavili lagane poene. Ako se opet dogodi neki Antetokounmpo, Gentile ili neki sličan ne-šuter kao lani sigurno će biti ostavljen da šutira do mile volje kako bi zatvorili druge opasnije strijelce. Niske postave kada budu na parketu, pa čak i ona s Benderom i Šarićem preuzimat će dosta toga i tjerati protivnika da napada 1 na 1.

Za kraj da se pozabavim bekovima. Simon je opet najbolje od kreacije što imamo tu. On je glavni pick and rollkreator, a njegove šuterske dionice i dizanje nakon bloka bi mogle imati veliku važnost prilikom rasterećivanja Šarića i Bogdanovića. Šteta za ozljedu Ukića jer je iza njega jako dobra sezona u AEK-u gdje je imao i jako dobre šuterske brojke i odličan omjer asista i izgubljenih lopti. S obzirom na to da je propustio veći dio priprema i utakmica upitno je koliko će moći ponuditi takvu razinu igre. Veća je ipak vjerojatnost da će mu ozljeda smetati. Popović je povratnik u reprezentaciju, koji bi trebao pomoći tricaški. Ako pospremi dio onoga što mu obrane ostave da bi zatvorile Bogdanovića i Šarića bit će dobro. Od njega ne treba očekivati nekakvu pomoć u kreaciji, to mu nikada nije ni bila jača strana. I ova linija nam je baš kao i centarska dosta limitirana, igrači su svi na isti kalup, pa je opet velika vjerojatnost da će Aco dobar dio minuta dati postavama sa Simonom kao nominalnom jedinicom. I to je najbolje rješenje, baš kao i Šarić na petici.

Plus/Minus:

+ Bogdanović i Šarić

+ Sposobnost igranja različitim stilovima – Hrvatska može igrati bez playa s visokom postavom, small-ball sa Šarićem na 5, u 5-out formaciji s dva klasična visoka igrača, ili može igrati sa standardnim od 1 do 5 pozicijama. Za svaku situaciju postoji koncepcijsko rješenje, sada je u pitanju samo izvedba.

– Defanzivni potencijal – Centri su rudari i radnici ali nitko od njih nije defanzivni maestro u pick and rollu ili da može preuzimati ili je atletsko čudo pa će blokirati svaki neoprezni šut suparnika oko obruča. Ukić je solidan presing obrambeni koji može preuzeti i dvojke ali je sigurno usporen ozljedom. Ramljak ima najveći potencijal ali je upitno koliko ga možeš držati na parketu a da ne šteti napadu. Može li on stvarno u obrani raditi takvu prednost da ga u napadu možeš istrpjeti? Teško. Tako da na leđa Šarića i Bogdanovića opet pada veliki teret, em što je ekipa ovisna o njima u napadu, ovisna je i u obrani pa tako obojica moraju biti spremna dignuti se na poziciju više i čuvati krupnije igrače, te braniti na perimetru i u reketu.

– Startna kvaliteta na 1 i 5 – sva petorica igrača predodređena da pune minute na 1 i 5 imaju svoje kvalitete, koje ipak nisu primjerene za veću rolu, više za rolu specijalca s klupe.

CRNA GORA

Jao majko moja....