I pet lopti da igraju, treba im trener koji će odjebat bilo koga iz repke ko ne sluša, uloge se dijele, ali mora se znati da je glavni izbornik, Aco je nešto priprijetio da će neki letiti al ništa sve se smirilo sad očekujem paljbu za koji dan.

Kazu Aco i Dino da sinoc nisu spavali

Ovi iz A1 lige mogu igrat A1 ligu eto što mogu.

Znaci ode aci glava.

Zašto je nerealno? Možda Radoševića bih ostavio po strani. Ali zašto se ta ekipa ne bi skupila. Kako sam već napisao na temi utakmice - s jednim pravim stručnjakom koji je u dodiru s modernom košarkom - mislim da bi se sasvim lako mogla skupiti ta ekipa.

To je sve mlado i potentno - nisu to izraubani igrači, niti nešto pretjerano skloni ozljedama (Zubac mala iznimka, ali još raste.

Već sutra Bogdanović treba bit službeno proglašen novim kapitenom reprezentacije.

Evo nakeljit ću ovaj moj ''roman'' tu jer ionako ona tema pada (zasluženo) u zaborav...

Ako ćemo analizirati turnir - ispalo je da je Aco loše procijenio s Tomasom (čovjek je bio totalno ispao iz ritma bez one tekme s Češkom) i još štošta.

Ali ima tu i nešto s tim PTSP-om te starije generacije koja je jednostavno previše istraumatizirana (Žora iznimka). Gledam ih sinoć. Marku ispadaju lopte iz ruku, Roko ne zna što radi s tom loptom, Popović promašuje slobodna, Simon 3 prekršaja u 5 minuta. Nije da ih kinjim - samo nabrajam činjenice. 

Jednostavno su istraumatizirani - i njima je trebao sportski psiholog. Kao i Dariju koji se djelomično izolirao od momčadi i pokušao dokazati nešto sebi i njima i nama izgleda, a dokazao je samo da se ne igra prava košarka 5 na 5 tako da pojedinci igraju svoju igru.

I sve je on to učinio u dobroj namjeri, da pomogne i prevagne, ali od svega je ostalo samo lupanje glavom kroz zid. S klupe nije dobio prava uputstva očigledno jer bi se inače npr. prestalo preuzimati na perimetru. I opet u takvoj, za njega mediokritetnoj utakmici, on je donio solidni doprinos. Kinje ga zbog skokova, ali nisu nas Rusi nadskakali - nije bilo ni potrebe. Oni su nas izbušili.

Meni jednostavno ne ide u glavu da Aco - nakon debakla s alley-oopom na Mozgova i nakon odmora na poluvremenu - nije vratio jedinu postavu koja mu je bila u plusu s Rusima. Nije ni Bažarevič bogom dan (možda za Acu jest) pa je i njega zbunila ta postava s Ramljakom - vidjelo se da Rusi nemaju odgovor i da je to jedina petorka koja igra obranu.

Ali ne - on po svom. Znači ne prilagođava se utakmici nego bi se utakmica morala prilagoditi njegovoj ideji. Krivi konačni pristup isto kao i kod Repeše na koncu koji je robovao svojoj ideji tempo-tempo rotacija i hokejaških izmjena. Da je gledao NBA - vidio bi kako Brown postupa s hlađenjem Darija kad glavinja. Zaustavi ga da ohladi glavu na klupi i poslije 5 minuta vrati ga s uputstvima. A ovdje su to trebala biti - nema dugih dvojki, ide se pod koš ili na ulaze s eventualnim povratnim pasom - i to ga pošalješ kao 5icu nakon 5 minuta odmora + poluvrijeme nakon što je ona jedina djelotvorna postava (pretpostavimo) uspostavila ravnotežu. 

No na koncu - što je bilo bilo je. Možemo izvući neke zaključke, a to je da je nasušno potreban sportski psiholog ili tim sportskih psihologa uz reprezentaciju. Novinari neće prestati napumpavati na svakom natjecanju stare floskule i neznalački hypeati ekipu - to možemo zaboraviti jer se traže klikovi. A treba biti realan da mi nismo najviša razina, u top momčadima Europe, i pristupati svakom susretu kao izazivači - bilo da se radi o pripremnoj, grupnoj ili eliminacijskoj utakmici. Ustvari, ne bi trebali ni zahtjevati prolazak eliminacijskih. Trebali bi zahtjevati samo plasman na prvenstvo i kvalitetnu košarku. Jer bih osobno bio puno spokojniji s porazom od Rusa da su naši igrači igrali kao momčad i demonstrirali kvalitetnu košarku.

Mislim da je potrebno napraviti bolan i drastičan rez što se tiče sastava reprezentacije i jednostavno se oprostiti od svih trenutačnih +30 uzdanica i s novim izbornikom (Trinchieri možda ili Nazor) složiti mladu momčad koja može trčati do iznemoglosti i igrati jedan sustav u skladu s modernim postulatima igre. 
Nije nam potreban ni izuzetno potentan playmaker - dovoljno je da facilitira brz protok lopte odnosno ne guši isti. Priskrbiti im nekog sportskog psihologa koji će se osigurati da i u slučaju negativnog rezultata to ne prijeđe u traumu i da konstantno igraju na razini svojih mogućnosti. To nam je dovoljno za početak.

Vanjska linija Babić, Hezonja, Ramljak kao čovjek zadatka ne izgleda tako sumračno. Babo je još uvijek tu, Šarić će biti iskusniji. Bender također. Unutarnja linija - Zubac i možda Žižić. To je za eventualno SP solidna i dobra momčad koja neće imati imperativa osim funkcionirati u modernom sustavu (kojeg ionako igraju u klubovima) uspostavljenog od strane novog izbornika. To je već 7 igrača koji su fizički potentni i imaju poene u rukama. Ako se Buva bude dalje razvijao, kako centri imaju sklonost prema zrelijim godinama - to je već 8.  Dakle, nije sve tako crno. Njih ukomponirati u momčad koja na SP-u neće imati nikakve ambicije osim prilagođavanja sustavu. Dakle, pripreme moraju biti organizirane sa većim brojem pripremnih utakmica u nekoj dugoročnijoj viziji bez ikakvog imperativa za samo natjecanje. Ostatak momčadi treba isfiltrirati kroz kvalifikacije.

Sa svim poštovanjem gospodinu Petroviću ili našem Asi - on je pokazao da nije sposoban složiti ozbiljnu kompetitivnu momčad u jednom dužem periodu. Kod njega se obrana raspada kada je najbitnije, a napad se svodi na hakl simulacije ozbiljne košarke. Uhvatio je munju u boci prošlo ljeto - kada su svi uvjeti bili savršeni (kao za neku tropsku biljku) za psihološko podmazivanje jedne momčadi podcjenjene od svih. U tim uvjetima su naši igrači našli koheziju i bez pomoći sportskog psihologa - podcjenjeni i otpisani od vlastite javnosti te svih suparnika i na kvalifikacijskom turniru i na samim OI. Svaka mu čast što se latio tog naizgled Sizifovog zadataka u tom trenutku.

Još jedna garancija prizivanja svih najjačih uzdanica upravo bi bio izbornik koji nije imao toliko upliva u naš savez i klubove i događanja unutar države. Priznati i dokazani stručnjak u čiji sustav i koncept igrači mogu vjerovati. Neka bude i manje šarmantan i strastven i slatkorječiv od Ace, ali učinkovit i temeljit s profesionalnim pristupom (tehničke, ne hvala) s prstom na pulsu moderne košarke.

Treba nam izbornik koji radi s onim što ima, a ne radi nešto osmo od onoga što ima. Izbornik koji će ravnomjernije podijeliti i minutažu i uloge. Jer ljudi, ne možemo mi očekivati od jednog Šarića da igra po +35 minuta po utakmici nekad i 15 minuta u komadu - radi istovremeno sve male stvari u obrani, bori se s centrima jer nadomješta slabu unutarnju liniju, izmišlja nam svaki napad te igra malo playa, malo beka, malo četvorku. Pa to ne može nitko! Svatko bi tu pukao! Još dečko ima toliki integritet i volju da preuzme sve to na sebe kao obvezu! Njemu kao relativno mladom igraču treba netko, izbornik koji će ga zaštititi od takvog (auto)raubanja i dobiti najbolje od njega u svakom datom trenutku.

Dena bacio zajebanciju - Šarić je sve! A Aco doslovno to shvatio. Jer Bojan - nije čovjek od kreativnosti. Bojan je scorer mada čovjek stvarno uporno radi na nadodavanju novih elemenata svojoj igri. On bi trebao biti šlag na torti, a ne torta.

Iako nam je struka i dugogodišnji rad u rasulu (poslije sudačkog tajfuna) te devastirani glavni centri za proizvodnju igrača (a to je DALMACIJA - derem sa ja tu sa sjevernog Jadrana), svejedno imamo još uvijek resursa da pametnim potezima spasimo ovu novu generaciju i izvučemo nešto pozitivno. Ali treba nam rez od starih načina, starih razmišljanja i zastarjelog pristupa košarci. Treba nam fleksibilnost i otvorenost vrhuške saveza (bojim se je li Vranković nakon onih njegovih izjava ovo ljeto sposoban za takav pristup - zanemariti ego radi opće doborbiti HR košarke). Treba nam uklanjanje krutih stavova iz kamenog doba, razumijevanje i uspostavljanje meritokracije u košarkaškom sustavu. Onda možemo na bolje i na kraće i na duže staze. Ali to je neka još opširnija tema s dugoročnijim zahvatima čupanja korova.

Uglavnom, nije sve tako crno i s mrvom pameti može se na bolje. I od strane odgovornih u savezu i s naše strane kad postavljamo ljestvicu očekivanja. Pridružio bih i novinare koji oblikuju mnijenje javnosti, ali od njih sam digao ruke odavno - nažalost. Moderno doba inflacije i devalvacije informacija bacilo ih je u okove jeftinog senzacionalizma, neznanja i totalne disacocijacije od stvarnosti.