Ako Ante misli da će nas ovakva obrana negdje odvesti, bolje da se vrati na plažu po novu dozu brončane puti. Naš najveći problem je obrana i to svatko zna. Bez dobre, agresivne obrane naš je krajnji domet ne četvrtfinale nego razigravanje od 9-16 mjesta. Vrhunska obrana može pokriti i loš napadački dan lakim tranzicijskim koševima - što nama nedostaje kao pustinji voda. Ne znam što smo uigravali na treninzima, ali ovo što smo gledali protiv Francuza je ''ajme kuku'' i ne sluti na dobro. Ja se najiskrenije nadam da se igra u obrani može popravit do početka prvenstva, barem u smislu da budemo fizički toliko moćni da smo u stanju pretrčati protivnika, naročito masivne momčadi poput Crne Gore. O nekakvim taktičko-obrambenim varijantama, pogotovo u smislu pozicijske igre ne trebamo niti sanjati, obzirom na profil petica kakav posjedujemo. Ne znam, treba biti optimist, ali...

O igri u obrani se pred svako natjecanje stalno govori, a ja još nikad nisam vidio nikakav pomak. Veliki je problem je što mi se čini da naši košarkaški treneri uopće ni ne spremaju igrače za igru u oba smjera, pa je i rezultat svega gotov igrač cijepljen od defenzivnih kvaliteta. Izuzev Tomasa, mi nemamo igrača koji je podjednako kvalitetan sa obje strane terena. Zbog toga je Marko i naš ključan koncepcijski igrač, a svi ste vidjeli kako se branimo bez njega na terenu tj. kako uopće izgledamo na terenu bez njega. Izgleda da se to sprema i ovim nadolazećim super-talentima poput Hezonje i Šarića, pa već sada kod mene postoji bojazan izbacivanja ''robe s greškom''. Hezonja je, primjerice, potpuno izgubljen u rotacijama, a Šarića se vrlo lako izbacuje penalima pod košem. Obrana je podjednako bitan element igre kao i napad, obranu se također uči igrati odnosno mora se učiti igrati. Dok to ne shvatimo, bojim se da nećemo vidjeti velikog rezultata. A u tom pogledu već godinama ništa ne činimo. Čini mi se da se ni ne trudimo.