Po pitanju Banića, ja nemam ništa protiv Marka, meni je on jako drag lik, pošten igrač i sve to, ali ga ne vidim u nekoj značajnijoj roli, obzirom na selekciju naših igrača i tip centara kakve imamo. Marko je igrao prethodna prvenstva i dobro znamo kako je izgledao protiv pokretljivih igrača kao što su Elijahu ili Lorbek. Oni su ga naprosto razarali, a Marko je bio totalno izgubljen, obrambeno razbijen i napadački dezorjentiran (što je posljedica ovog prvog). Ne znači da Marko nema mjesta u reprezentaciji (trebao bi biti tamo), ali da bude igrač oko kojeg bi se stvarale nekakve napadačke, posebice obrambene, varijante – nema šanse!
Ja mislim da bi trebali pokušati sa nečim novim, a na pamet mi kao prvo rješenje pada Žorić! Žorić nije naš najtalentiraniji niti najkvalitetniji igrač, ali bi trebao biti ključni igrač u prve dvije obrambeno-napadačke varijante (u paru sa Tomićem ili Baraćem). U slučaju da to ne štima, treća solucija bi mi bila pokušaj sa Radoševićem (+ Tomić, Barać ili Žorić). Tek ako bi i s tim bili pušiona, onda eventualno pokušati sa Banićem. Mada bi ja čak prije pokušao i sa varijantom sa Tomasom kao napadački lažnom četvorkom, a obrambeno da ganja visoko krilo suparnika. No, onda bi jako trebalo paziti tko bi bio u takvoj situaciji na parketu od ''malih'' – sigurno ne Roko i Popović, već Draper i Bojan (radi energičnije obrane i obrambenog skoka).
Uglavnom, stvaranje kvalitetne obrambene igre od igrača kakve naša reprezentacija posjeduje nezahvalan je zadatak i za bolje trenere nego što je to Joke. I tu ćemo imati strašnih problema. Napadački, u dvije varijante, djelujemo jako moćno (Ukić-Bogdanović-Tomas-Žorić-Barać ili Draper-Popović-Tomas-Žorić-Tomić), ali obrambeno niti jedna od te dvije petorke nije nešto na što se možemo osloniti. Kako pronaći idealan balans, petorku koja će moći odigrati barem približno podjednako i obranu i napad je veliki misterij i (pretežak) zadatak za Vrankovića. Meni se nekako čini da bi naša najuravnoteženija petorka bila Draper-Bogdanović-Tomas-Žorić-Barać.
Na našu veliku žalost, moramo biti svijesni da nemamo apsolutno nikakav koncept i jasnu fizionomiju igre, niti hijerarhiju u igri (kako je netko to već bio spomenuo). Zadnjih nekoliko prvenstava izgubljeno je u bezglavim rotacijama i lutanjima, a ništa korisno nije napravljeno. Nismo se pomakli sa mjesta u smislu tko što radi u reprezentaciji, ''tko kosi, a tko vodu nosi''. Zbog toga je možda manje bitno pitanje kojih će 12/14 igrača ići na prvenstvo od pitanja stvaranja kostura i oslonca reprezentacije. Uglavnom, Ukić-Draper-Popović-Bogdanović-Tomas-Žorić-Tomić-Barać (plus Leon kao obrambeni specijalac) jednostavno moraju biti kičma ekipe i igrači između kojih će se birati najbolja rješenja, ovisno o protivniku i tijeku utakmice. Sve ostalo je vraćanje na prethodne greške.
Košarka je ''najkolektivniji'' od svih kolektivnih sportova, igra u kojoj nema švercanja i igra u kojoj momčad na parketu u svakom trenutku mora savršeno funkcionirati. Košarka nije nogomet gdje možeš dobiti utakmicu a da ti lijevi bek ili jedan od napadača igraju ko zadnje šlape. Niti je rukomet da ti u fazi obrane dva krilna igrača mogu pola minute ćaskati u ugodnom razgovoru sa suparničkim krilima dok tri vanjska igrača kruže oko zone. Košarka je u svakom smislu riječi momčadska igra! A kad sve to primjenimo na reprezentaciju kao što je naša (u kojoj nema klasičnog vođe na parketu, ekstra zvijezde ili igrača koji je u svakoj utakmici u stanju utrpati 20+ koševa), onda je jasno da stvaranje jednog jasnog koncepta igre u kojem jak kolektiv mora biti prioritetan je ključ svih naših nadanja. Koliko god to zvuči kao jeftina demagogija – momčad je ta koja će izbaciti pojedinca! Stoga je i glupo upiranje prstom i traženje krivca poslije svake izgubljene utakmice, prozivanje Popa da je fulao ključno bacanje, Roka da je zabio glavu u pod i popio bananu, Tomića da se skriva iza suparničkih centara... Ništa se od toga ne bi desilo da se zna tko je za što zadužen i kako bi naša igra trebala izgledati. Zato, ajmo stvoriti prepoznatljivi stil i svakom igraču dati ulogu u kojoj će najviše pružiti. Taj zadatak je na Vrankoviću, a da li je on sposoban napraviti ''dobru pitu'' je pitanje na koje većina nas ima negativan odgovor. Ja isto mislim da ćemo ponovno pasti na ispitu i da, kako sada stvari stoje, ćemo napraviti iste greške. Volio bi da sam u krivu, ali jednostavno mislim da Vranković nije osoba koja je u stanju posložiti stvari. Kao što sam već rekao, i mnogo veći treneri bi ovdje imali velikih problema. Svejedno, podrška je tu, nadajmo se najboljem! Potencijala imamo, a da li će se kockice posložiti i hoće li nas sreća (mada sreća nema nikakve veze sa svim tim izgubljenim četvrtfinalima) barem jednom pomilovati saznat ćemo ubrzo.
Uh, isprika na predugom postu, raspametio sam se.