Vjerojatno je Draper dobar momak, dobar čovjek i nema smisla pljucat po
njemu osobno. U situaciji je kakvoj je, dobio je priliku i on je
iskorištava. Nema tu ništa loše s njegove strane. Posebno ako bude dao
stvarno sve od sebe za poštenu transakciju. Pa čak i kad se sjetimo
ruskog slučaja - to je izgledalo puno nakaradnije od npr. ovoga s
Hrvatskom - jer ipak Rusija ima 150 milja stanovnika, veće investitore,
ligu - SVE. Neusporedivo s Hrvatskom - osim po pitanju koncentracije
talenta - naravno.
Mislim - logički mogu shvatiti zašto su otpali Lončar i Banić - ali meni
su ti momci (bili) dragi. Nisu bili atraktivni, ali igrali su sa srcem.
Možda su neki zaboravili - ali Lončar je totalno dizao obranu - posebno
u četvrtfinalu sa Srbima. I oni nisu ništa posebno zahebali na prošlom
prvenstvu (za to pogledati: dosjei Kus). Istina - imamo nominalno moćnu
centarsku liniju Barać-Tomić, ali kad vidim Drapera na popisu i ovu
ekipu gore - mah. Ne znam.
A i psihološki aspekt me zabrinjava - Joke - nula bodova na tom frontu.
Pazite - ovi dečki su uglavnom isfrustrirani u reprezentativnom dresu.
Javnost i oni sami se percipiraju kao ''Luzeri''. I sad recimo da je
perspektiva osvajanje medalje. Čak i ako je osvoje onda će postat: ''Šta
je luzeri? Uspjeli ste nešto napravit kad smo vam doveli plaćenika.''
Mislim - to se mora naći negdje u psihi svakog od ovih ''isluženih''
reprezentativaca. Nećemo se zahebavat. Svi ćemo se mi košarkaški
mazohisti veseliti eventualnoj medalji, ali to veselje će s Draperom
biti definitivno zamućeno određenom gorčinom koja će ostati.
Reprezentacije se više pretvaraju u ALL-STAR momčadi. Da se razumijemo -
ja i dan danas kad zaigram ne gledam puno rezultat jer guštam i u
protivničkim lijepim potezima. Jednostavno volim košarku u svakom obliku
i ako s Draperom Hrvatska bude davala lijepu košarku - bit će mi po tom
principu lijepo to za gledati.
Ali totalno se gubi smisao reprezentacije. S druge strane - možemo
reprezentaciju s Draperom spinat i na pozitivnu stranu. U slučaju
neuspjeha i klasičnog ispadanja u četvrtfinalu ili prije - ne moramo se
mi ljubitelji (posljednji Mohikanci) toliko nervirat oko tamo neke HH
Hibridne Hrvatske. A ako se postigne uspjeh medalje - onda će bit
pokvareno veselje, ali svejedno - veselje zbog rezultata.
Možemo to gledati i u širem kontekstu jer bi postignuti rezultat s
Draperom mogao ponovno popularizirati košarku u Hrvatskoj - bez obzira
što smo imali jednog Amera. Pa bi to bila dodatna beneficija - znači
gledajući veliku sliku i potencijalno zanimanje koje bi probudilo u
klincima diljem Hrvatske razgrabljenih između nogometa i rukometa.
S druge strane - isti taj uspjeh bi bio validacija za Radića i njegovu
krimi-kompaniju

umreženih interesa koja pored svih ostalih svinjarija
radi svinjarije i od najmlađe pa do seniorske reprezentacije u pogledu
odabira igrača iz famoznog hrvatskog POSEBNOG (mračnog) KUTA, jel.
Ima tu dosta pro et contra argumenata s Draperom. Samo - meni još uvijek
srce nije na mjestu s takvom situacijom. Svejedno. Da je Draper Eudardo
- može, sve pet. Ali nije ni blizu - po nekim normalnim kriterijima za
ulazak u nacionalnu reprezentaciju. No, svi smo znali da to dolazi već mjesecima. I eto - što je tu je.
P.S.
Stipćević, Pilepić, Simon, Roza.... WTF!?
Hrvatska košarka - Povratak u budućnost...