goikoetxea je napisao/la:
babic ide sigurno. korisniji je od ramljaka zato sto moze i braniti i napadati sve 3 vanjske pozicije. pogotovo kada smo u situaciji manjka bekova. sigurno jedan od najboljih obrambenih igraca kod nas ( a da pritom nije rupa suterski ili tehnicki )
rudez igra dobro i odigrao je dobro ep. svakako zasluzuje biti tamo. mozda najbolje kao cetvorka/trojka umjesto markote. saric ionako treba igrati 25 - 30 minuta ostatak neka pokrpaju rudez, radosevic ili ramljak
ukic
bogdanovic, simon, hezonja, babic, ramljak
rudez, saric, radosevic, zoric i tomic
za drugog pleja mozda najbolje draper ako moze. tu je vec dugo i ima provjerenu ulogu.
Vidi cijeli citat
Da me se krivo ne shvati, jer sam apsolutno protiv stranaca u reprezentaciji, ali ako ćemo biti do kraja pošteni i objektivni - ako želimo osvajati medalje na velikim natjecanjima (a naravno da želimo), za takvo što je nužno naturalizirati vrhunskog playmakera. Kažem, da me se krivo na shvati, ali to je naša realnost. Nažalost, produkcija playmakera nam je dokazano za kurac, a ni u najavi nema nekog za kojeg bi dao ruku u vatru da će u budućnosti možda postati reprezentativnom klasom. A ako razgovaramo o budućoj ''reprezentativnoj klasi'', razgovaramo o vrhunskoj klasi. Samo takvi će za najviše 3-4 godine moći ulaziti u obzir, obzirom na hiperinflaciju young guns-ova.
Bez obzira što mi se čini da je Repešin ideal uigrati trkački moćnu reprezentaciju, ubitačnu iz tranzicije i sposobnu lomiti suparnika čitavih 40 minuta (a za takvu već sada ima materijala, samo treba biti pametan), naslove na najvišem nivou neće donijeti samo trka. U utakmici sa protivnikom koji je dovoljno pametan ne ući u nadtrčavanje i koji će racionalnom igrom zaustaviti tvoju kontru, pobjedu donosi mozak tj. netko tko će znati reagirati na postavljenu obranu. Sergio Rodriguez i Marcelinho Huertas bi bili idealni, ali šta 'š...
Zato, playa molit ću lijepo. Jednom davno je mudri čovjek Flash napisao kako se rad u našim školama košarke najbolje ogleda u produkciji playmakera. Jer njih je najteže stvoriti, na pravom playu treba se raditi do iznemoglosti pedagoški, tehnički i taktički. Iako odbijam vjerovati da u našim školama košarke rade pretežito jebivjetri i neznalice, 20 godina bez kvalitetnog razigravača je za ozbiljno zamisliti se. Dosta toga je nažalost i dalje daleko od nekog organiziranog sustava i prave košarkaške vizije, dosta stvari se i dalje događaju slučajno (mislim na one dobre stvari). Valjda će netko iskočiti...